Psihologija dječje igre

1. Osnovna škola Julija Kempfa, Požega Psihologija dječje igre Učiteljica: Sanja Lovrić Šk. god.: 2010./2011.

2. IGRE U KOJIMA JE IGROVNA INTERAKCIJA UREĐENA ODNOSOM IZMEĐU CENTRALNOG IGRAČA I OSTALIH • IGRE U KOJIMA JE IGROVNA INTERAKCIJA UREĐENA ODNOSOM IZMEĐU IGROVNIH GRUPA

3. IGRE U KOJIMA JE IGROVNA INTERAKCIJA UREĐENA ODNOSOM IZMEĐU CENTRALNOG IGRAČA I OSTALIH • JA i DRUGI • MI i ON • u osnovi igrovnog odnosa: suradnja suprotstavljanje kombinacija

4. Prema prirodi toga odnosa razlikujemo: • igre u kojima je igrovna interakcija uređena odnosom suradnje između centralnog igrača i ostalih • igre u kojima je igrovna interakcija uređena odnosom suprotstavljanja između centralnog igrača i ostalih • igre u kojima sekombinira suradnja i suprotstavljanje

5. 1. IGRE S ODNOSOM SURADNJE IZMEĐU CENTRALNOG IGRAČA I OSTALIH suradnja centralni igrač ostali (međusobno u suradnji) suradnja centralni igrač ostali (rivali, bez direktnog suprotstavljanja)

6. centralni igrač i ostali surađuju; i ostali igrači međusobno surađuju– UNISONE IGRE postoji jedan izdvojeni igrač koji izvodi neku radnju uz pjesmu ili govor, a ostali je unisono za njim ponavljaju centralni igrač: kod djece – najstarije dijete, kompetentniji vršnjak kod mlađe djece – odrasli pr. igra “Svi činite kao ja” centralni igrač surađuje sa svakim igračem posebno; ostali su u rivalskom odnosu ostali igrači su promatrači, ne mogu utjecati na realizaciju akcija, no rivalski su raspoloženi pr. igra “Učiteljica”

7. 2. IGRE S ODNOSOM SUPROTSTAVLJANJA IZMEĐU CENTRALNOG IGRAČA I OSTALIH suprotstavljanje ostali (međusobno direktno suprotstavljeni) centralni igrač suprotstavljanje centralni igrač ostali (međusobno u suradnji) suprotstavljanje centralni igrač ostali (rivali, bez direktnog suprotstavljanja)

8. Bitni momenti koji određuju ove igre: odnos suprotstavljanja (centralni igrač – ostali) priroda odnosa unutar/između ostalih igrača podjela pripisane moći centralnom igraču i ostalima

9. PODJELA MOĆI dana je različita legitimna moć centralnoj osobi u odnosu na ostale od količine pripisane legitimne moći zavisi privlačnost uloge centralne osobe u jednim igrama bore se za centralnu ulogu, u drugim je se nastoje riješiti moć koja pripada centralnoj osobi: apsolutna moć nikakva moć

10. APSOLUTNA MOĆ ima apsolutnu moć Sutton – Smith – ‘igre vođe’ grupa je privlačnija za onog koji ima veću moć razvija osjećaj sigurnosti i samopouzdanja djeca s nižim sposobnostima dolaze u situaciju koja im je inače manje dostupna pr. igre: “Bako, bako, kol’ko ima sati?” “Drvena Marija” “Ogledalo” itd. NIKAKVA MOĆ nema nikakvu moć nepoželjna uloga centralnog igrača pr. igra “Ćoćkanje” CENTRALNI IGRAČ

11. Centralna MOĆ može se: pr. igra lovice smanjiti pomoću: ‘tri života’, dodirom itd. može se povećati: centralni igrač proziva tko će pretrčati zadani prostor (bira vrijeme i protivnika)

12. MEĐUSOBNI ODNOS OSTALIH RIVALSTVO SUPROTSTAVLJENOST • pr. igre: “Gavranić” “Čvrga na batine” • pr. igre: “Bako, bako kol’ko ima sati?” “Drvena Marija” “U podrumu je dama” SURADNJA • pr. igre: “Gdje se bruse škarice?” “Gicanje” “Igra miša” “Jastreb i pilići”

13. razgranati tip odvijanja s utvrđenim redoslijedom prema principu ‘ako da onda’ pr. igra “Slanine”

14. USPJEŠNOST U IGRI SUPROTSTAVLJENIH STRANA OVISI O: najrazličitijim osobinama ličnosti sposobnostima (psihomotoričkim, senzornim, intelektualnim) znanjima voljnim osobinama itd. pr. igra “Žaba Laba” mlađa djeca preferiraju igre koje sadrže dijalog između centralnog igrača i ostalih, naglašavaju reprezentiranje straha, biraju igre s velikom centralnom moći igrača, ne udružuju se protiv centralnog igrača … u igri “Žaba Laba”mlađima je cilj igre sigurno prijeći jarak, dok stariji (9 – 10.god.) ne nastoje samo prijeći jarak, već im je cilj zadirkivati ono dijete u jarku, rizikovati…

15. 3. IGRE S KOMBINACIJOM SURADNJE I SUPROTSTAVLJANJA IZMEĐU CENTRALNOG IGRAČA I OSTALIH suprotstavljanje ostali centralni igrač suradnja • istovremeno i suradnja i suprotstavljanje, najčešće se ipak izmjenjuju • za realizaciju jednog dijela igre potreban je odnos suradnje, a pri realizaciji drugog dijela dolazi do odnosa suprotstavljanja

16. pr. igra “Car govedar”:

17. IGRE U KOJIMA JE IGROVNA INTERAKCIJA UREĐENA ODNOSOM IZMEĐU IGROVNIH GRUPA • MI I ONI • u osnovi igrovnog odnosa: suradnja • suprotstavljanje • kombinacija

18. Prema prirodi odnosa među grupama razlikujemo: • igre u kojima je igrovna interakcija uređena odnosom suradnje među igrovnim grupama • igre u kojima je igrovna interakcija uređena odnosom suprotstavljanja među igrovnim grupama • igre u kojima sekombinira suradnja i suprotstavljanje igrovnih grupa

19. 1. IGRE S ODNOSOM SURADNJE IZMEĐU IGROVNIH GRUPA suradnja 1. grupa 2. grupa • ove igre povezane su s folklorom odraslih • unisono izvođenje dviju grupa • linearni tip odvijanja igre s utvrđenim redoslijedom prema principu ‘zatim’ • pr. igra “Došla majka s kolodvora”

20. 2. IGRE S ODNOSOM SUPROTSTAVLJANJA IZMEĐU IGROVNIH GRUPA suprotstavljanje 1. grupa 2. grupa • tradicionalne igre • svojim pojedinačnim boljim uspjehom pridonose boljem uspjehu grupe • češće se javljaju

21. uspjeh jedne grupe ovisi o njihovom individualnom postignuću pr. igre: “Maslanje” “Otimanje buse” uspjeh jedne grupe igrača ovisi o njihovom timskom djelovanju izvor sportskih igara (rukomet, nogomet…) pr. igra: “Kololapka” DVIJE PODVRSTE IGARA(ODNOS SUPROTSTAVLJANJA – MI I ONI) ***

22. 3. IGRE S KOMBINACIJOM SURADNJE I SUPROTSTAVLJANJA IZMEĐU IGROVNIH GRUPA suprotstavljanje 1. grupa 2. grupa suradnja • istovremeno i suradnja i suprotstavljanje, najčešće se • ipak izmjenjuju • u jednoj etapi igre – suradnja, u drugoj – suprotstavljanje • pr. “Japan dida”

23. LITERATURA I IZVORI: • Duran, M. (2003.) Dijete i igra. Jastrebarsko: Naklada • Slap • 2. internet

24. KRAJ!