Voltaire
This presentation is the property of its rightful owner.
Sponsored Links
1 / 24

Voltaire PowerPoint PPT Presentation


  • 104 Views
  • Uploaded on
  • Presentation posted in: General

Dr. sc. Anđelko Milardović. Voltaire. Bilješka o Voltaireu. Voltaire (ili pravim imenom François-Marie Arouet) (1694-1778) poznati je francuski prosvjetitelj, književnik, povjesničar i filozof Pohađao je jezuitsku gimnaziju, počeo studirati pravo ali je uskoro napustio studij

Download Presentation

Voltaire

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Presentation Transcript


Voltaire

Dr. sc. Anđelko Milardović

Voltaire


Bilje ka o voltaireu

Bilješka o Voltaireu

  • Voltaire (ili pravim imenom François-Marie Arouet) (1694-1778) poznati je francuski prosvjetitelj, književnik, povjesničar i filozof

  • Pohađao je jezuitsku gimnaziju, počeo studirati pravo ali je uskoro napustio studij

  • Zbog uvrijede regenta Filipa Orleanskog bačen je u tamnice Basteille, gdje je proveo godinu dana. U tamnici piše tragediju Oedipe, nakon čega u Parizu doživljava velike književne uspjehe

  • Godine 1726. odlazi u Englesku gdje se upoznaje s filozofskim idejama Popea, Newtona, Lockea i Shaftesburyja

  • U to vrijeme napisao je i filozofsko djelo "Letters philosophiques sur les Anglais" koje je pariški sud proglasio skandaloznom knjigom i naredio da bude spaljena


Bilje ka o voltaireu1

Bilješka o Voltaireu

  • Godine 1744. vraća se opet u Pariz gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i povjesničarom Ljudevita XV.

  • Na poziv Fridrika Velikog odlazi u Postdam, gdje susreće svoje zemljake, prosvjetitelje Maupertuisa i Lamettriea i postaje duhovni savjetodavac Fridrika Velikog

  • Poznati romani: Zadig (1747.), Microméga (1752.) i Candide (1759.). U tom razdoblju se ogorčeno bori protiv fanatizma Crkve i brani nevino osuđene (slučaj Calas).

  • 1763. piše djelo Le Tratié sur la tolérance (Rasprava o toleranciji)


Voltaire on line

Voltaire on-line

  • http://www.filozofija.net/

  • http://www.online-literature.com/voltaire/

  • http://www.positiveatheism.org/tochvolt.htm

  • http://www.encyclopedia.com/html/V/Voltaire.asp

  • http://www.academie-francaise.fr/immortels/base/academiciens/fiche.asp?param=207

  • http://www.wsu.edu:8080/~brians/hum_303/voltaire.html

  • http://www.philosophenlexikon.de/voltaire.htm

  • http://un2sg4.unige.ch/athena/voltaire/volt_tol.html

  • http://www.quotationspage.com/quotes/Voltaire


Tolerancija on line

Tolerancija on-line

  • Tekstovi

    http://en.wikipedia.org/wiki/Tolerance

    http://de.wikipedia.org/wiki/Toleranz

    http://de.wikiquote.org/wiki/Toleranz

    http://www.marcuse.org/herbert/pubs/60spubs/65repressivetolerance.htm

    http://quinnell.us/politics/essay/tolerance.html

    http://www.bu.edu/wcp/Papers/Poli/PoliHenl.htm

    http://quinnell.us/politics/essay/tolerance2.html

    http://turnabout.ath.cx:8000/node/34

    http://www2.uic.edu/~cbauma4/SkitkaBaumanMullen2004.pdf

    http://www.gov.harvard.edu/Announcements/fall%202005%20syllabi/Gov%2090tn-McCleary.pdf

    http://www.pilar.hr/Glavne/Djelatnost/drustvena/05godina/broj22.htm

    http://www.bhdani.com/arhiva/199/t19906.shtml

  • Dokumenti

    http://www.unesco.org/tolerance/declaeng.htm

    http://text.unesco.org/tt/http://www.unesco.org/tolerance/?un_jtt_show_docs=1


Voltaire 1345503

Voltaire (Francois-Marie Arouet)

Le Tratié sur la tolérance, 1763.

Hrvatsko izdanje:

Rasprava o toleranciji

Zagreb: Matica hrvatska, 1977.

Raščlamba:

Anđelko Milardović,

veljača 2006.


Voltaire 1345503

  • Pitanje tolerancije u suvremenom svijetu nameće se kao jedno od najznačajnijih pitanja u djelovanju pojedinaca, manjinskih skupina, društava u pluralnom okruženju

  • Premda je mnoštvo tekstova na ovu temu, ipak valja posegnuti za klasičnim prinosima na temu tolerancije. Nakon prikaza Lockeova Pisma o toleranciji, u nastavku prikaza povijesti političkih ideja odlučio sam se prikazati Voltaireovu raspravu, s uvjerenjem da su ova dva djela duboko nadahnula pisce, autore i društvene aktiviste

  • Djelo je raščlanjeno u poglavlja. Ukupno je XXVI poglavlja. Slijedi raščlamba djela.


Poglavlje i kratka povijest smrti jeana calasa

Poglavlje I. Kratka povijest smrti Jeana Calasa

  • Polazimo ponajprije od temeljne informacije: »Umorstvo Calasa, što ga je u Touloseu počinio mač pravde 9. ožujka 1762., jedan je od onih izuzetnih događaja koji zaslužuju pažnju našeg vremena i potomstva» (str.5.)

  • Dalje doznajemo da je dotični bio star 68 godina, bavio se trgovačkim poslom u spomenutu gradu, pripadao je protestantskoj zajednici.

  • Bio je od svjetine optužen da je «objesio vlastita sina» jer je navodno prešao na katoličku vjeru.

  • Voltaire opisuje atmosferu optužbe popraćenu dogmatizmom, fanatizmom i netolerancijom, tijek i čin izrečena pravorijeka.

  • Voltaire o narodu Toulosea piše kao praznovjernom, naglom netolerantnom koji na pripadnike drugih religijskih zajednica «gleda kao čudovišta» (str. 7.)


Poglavlje i kratka povijest smrti jeana calasa1

Poglavlje I. Kratka povijest smrti Jeana Calasa

  • I dalje: »Cijeli grad bijaše uvjeren da je kod protestanata, u znak vjere, otac i majka moraju ubiti sina ako se ovaj želi preobratiti» (str.7.)

  • Ozbiljnih dokaza protiv obitelji na sudu nije bilo. Voltaire kaže da je «mjesto dokaza zauzela (…) zaslijepljena vjera» (str.9.)

  • Među sucima vladala je netolerancija: «Šest sudaca dugo je ustrajalo pri odluci da Jeana Calasa, njegova sina i Lavayssea treba osuditi na smrt na kotaču, a ženu Jeana Calasa na lomaču» (str.9.)

  • Voltaire primjećuje kako u «provinciji fanatizam gotovo uvijek donosi prevagu nad razumom» (str.13.)

  • U slučaju postupanja obitelji i sudaca koji presudiše nesretniku posrijedi je «zabluda vjere», pa je, ističe Voltaire, «u interesu (…) ljudskog roda da ispita treba li vjera biti milosrdna ili okrutna» (str. 15.)


Poglavlje 2 posljedice stradanja jeana calasa

Poglavlje 2.Posljedice stradanja Jeana Calasa

  • Voltaire se zalaže za poštivanje bratstava jer ona «upućuju na dobro»

  • On se pita može li se neko veliko učinjeno dobro za državu izjednačiti s zlom kojega učini neko bratstvo

  • Skreće pozornost na vjersku netrpeljivost katolika «protiv onih koje nazivamo hugenotima» ili pristalice reformacije u Francuskoj

  • Uslijed nesnošljivosti moguć je i građanski rat «među duhovima» ističe Voltaire

  • Skreće pozornost na rasprave kršćana glede dogmi s tezom «krv je tekla – na stratištima i bitkama – od IV. stoljeća do naših dana» (str.17.)

  • Zatim na «strahote koje su izazvali sporovi i reformaciji i pogledajmo koji im je uzrok u Francuskoj» (str.17.)


Poglavlje 3 ideja reformacije u xvi stolje u

Poglavlje 3.Ideja reformacije u XVI. stoljeću

  • Voltaire opisuje razloge pokretanja reformacije kao što su prodaja oprosta od grijeha, razuzdanost i bogaćenje svećenstva, vojni pohodi i osvajanja itd.

  • Zatim piše o devet građanskih ratova i Bartolomejskoj noći odnosno pokolju «uoči dana Svetog Bartolomeja, u noći od 23. na 24. kolovoza 1572. godine, izvršili u Parizu katolici na hugenotima»

  • Na kraju se Voltaire pita: »Ima ljudi koji tvrde da su humanost, blagost i sloboda savjesti strašne stvari; no, no govoreći pošteno, bi li one izazvale sliče strahote?« (str.21.)


Poglavlje 4 je li tolerancija opasna i u kojih je naroda dopu tena

Poglavlje 4.Je li tolerancija opasna i u kojih je naroda dopuštena

  • Strast i religijska dogmatika i odsutnost blagosti bili si izvorima nesreće diljem Europe, primjećuje Voltaire

  • Ima primjera gdje je vjerska tolerancija uznapredovala u tom vremenu. Voltaire kaže da je Nizozemska i Engleska su primjeri

  • On uzima primjer iz islamskoga svijeta koji podržava toleranciju. Voltaire: »Izađimo iz našeg malog kruga i pogledajmo ostatak kugle zemaljske. Sultan vlada u miru nad dvadesetak naroda različite vjere; …» (str.25.)

  • On se poziva na turske anale koji svjedoči o izostalim pobunama «od strane bilo koje od tih vjera» (str.26.)


Poglavlje 4 je li tolerancija opasna i u kojih je naroda dopu tena1

Poglavlje 4.Je li tolerancija opasna i u kojih je naroda dopuštena

  • Od svih naroda koji su poticali toleranciju, Voltaire izdvaja Japance. Oni su živjeli, kaže on, u okružju dvanaest različitih vjera, obogaćenih za još jednu koju su u Japan donijeli jezuiti. Oni su nastupali netrpeljivo pa je netrpeljivost bila uzrokom građanskom ratu, kaže Voltaire (usp. str.27.)

  • Voltaire glede nesnošljivosti, netolerancije kaže: »Tako nam, dakle, cijela naša zemaljska kugla dokazuje da ne treba ni propovijedati ni provoditi netrpeljivost» (str.27.)

  • Tolerancija, ističe Voltaire, nikada nije izazvala građanski rat, a netolerancija je «prekrila zemlju leševima i krvi» (str. 28.)


Poglavlje 5 kako se mo e dopustiti tolerancija

Poglavlje 5.Kako se može dopustiti tolerancija

  • Dopuštanje tolerancije moguće je samo razboritošću, smanjivanjem broja manijaka i prepuštanje upravi razuma

  • Vrline razuma su blagost, humanost, poticanje opraštanja, suzbijanje nesloge

  • Još jedan način uvođenja tolerancije je poštivanje zakona

  • Razboritost, dobrota i ublažavanje strasti mogu voditi uvođenju tolerancije

  • I politika se ovoga treba pridržavati


Poglavlje vi je li netolerancija u skladu s prirodnim i ljudskim pravom

Poglavlje VI.Je li netolerancija u skladu s prirodnim i ljudskim pravom

  • Voltaire prirodno pravo određuje kao ono koje «priroda pokazuje svim ljudima».

  • Izvor ljudskog prava je u prirodnom. I jedno i drugo pravo temelje se na univerzalnom načelu: »Ne čini ono što ne bi želio da netko učini tebi» (str.33.)

  • Pravo na netrpeljivost Voltaire opisuje i kvalificira kao apsurdno i divljačko.


Poglavlja 7 14

Poglavlja 7.–14.

  • Voltaire se u svojim razmatranjima dalje bavi pitanjem tolerancije i netolerancije u starih naroda i civilizacija.

  • Stari su narodi promatrali «svoje različite vjere kao čvorove koji ih povezuju: bilo je to udruživanje bogova kao i ljudi» (str. 35.)

  • Voltaire smatra da su vjere čak u ratu ljude spajale, «ponekad ublažavale njihove strasti», ali bilo je i trenutaka u povijesti kad su vjere bile uzrokom sukoba, raskola i stradanja ljudi.

  • Grci su smatra Voltaire u svojoj religioznosti poštivali različitost religijskog i filozofskog stava i mišljenja. To se može uzeti kao primjer tolerancije.

  • Nasuprot ovom primjeru Sokratov udes i stradanje može se uzeti kao primjer netolerancije. On je možda prvi intelektualac koji je u povijesti stradao zbog svojeg mišljenja.


Poglavlja 7 141

Poglavlja 7.–14.

  • Voltaire ovako gleda na usud žrtve vlastita mišljenja: »Neprijatelji tolerancije ne trebaju se, po mojem mišljenju, dičiti ružnim primjerom Sokratovih sudaca. Očito je, uostalom da je on bio žrtva ogorčene stranke koja se podigla protiv njega» (str.36.)

  • Sokratov slučaj Voltaire navodi kao «najjači argument kojega možemo navesti protiv netolerancije» (str.37.)

  • U usporedbi s Grcima, Rimljani su imalo svoje trenutke tolerancije i netolerancije. Nije bilo osoba koje su progonjene zbog svojeg mišljenja ili «zbog svojih nazora» (str. 39.)

  • Rimljane Voltaire vidi kao kraljevski narod u mislima na osvajanje i vladanje svijetom. On kaže: «Bili su naši zakonodavci i naši osvajači; i nikada nas Cezar, koji nam je dao oružje, zakone i igre, nije htio prisiliti da zbog njega ostavimo svoje druide, iako je bio svećenik naroda koji je imao vlast» (str.39.) Glede kultova, Rimljani ih «nisu priznavali», «no sve su dopuštali».


Poglavlja 7 142

Poglavlja 7.–14.

  • Što se kršćana tiče oni se nisu sporili toliko s Rimljanima koliko sa Židovima, smatra Voltaire

  • On se u knjizi bavi pitanjem netolerancije i krajnje tolerancije u Židova. Pa kaže: »Tako, dakle, u Mojsijevo doba, u doba sudaca, u doba kraljeva, uvijek vidite primjere tolerancije» (str.73.) (usp. str.41.)

  • U Rimu optužiše Dioklecijana zbog progona kršćana. Navodi primjer Euzebija iz Cezariuje: »Carevi su kršćanima dugo pružali znakove velike naklonosti; povjeravali su im provincije; veći broj kršćana živio je na dvoru; čak su se ženili kršćankama. Dioklecijan je uzeo za ženu Prisku, čija je kći bila žena Maksimilana Galara, itd.»

  • Voltaire naučava kako se moramo osloniti na svjedočanstva i odbaciti klevete i laži, lažnih legenda i progona.


Poglavlja 7 143

Poglavlja 7.–14.

  • Voltaire čak dopušta mogućnost proganjanja kršćana u Rimu. Ali na drugom mjestu kaže kako mi ne možemo isto postupati i činiti nepravde, pa se pita: »I kad im predbacujemo da su prognali ljude, zar bismo mi htjeli biti progonitelji?« (str.58.)

  • Ljudi su dobar dio života u povijesti ljudstva proveli u paklu, kaže Voltaire, ilustrirajući to vjerskim ratovima, crkvenim raskolima, progonima i «nepomirljivoj mržnji». To se događalo u kršćanstvu unatoč tome što Isus nije učio ljude netoleranciji. No i on je stradao zbog ne tolerancije. Riječi Isusove izražavaju «blagost, strpljenje, opraštanje» (str.80.)

  • Njegovu smrt Voltaire prispodobljuje s Sokratovom (str.81.) Na kraju poglavlja četrnaestog Voltaire se pita: »Pitam se sada da li božanskom pravu pripada tolerancija ili netolerancija? Ako želite ličiti na Isusa Krista, budite mučenici a ne krvnici« (str.83.)


Poglavlja 15 26

Poglavlja 15.-26.

  • U 15. poglavlju Voltaire navodi svjedočanstva «protiv netolerancije»

  • Evo nekih primjera: «Nije ništa protivnije vjeri od prisile». Ili: »Upamtite da se bolest duše nikada ne liječi silom i nasiljem». (str.85.)

  • I dalje: »Vjeru ne možete potaknuti udarcem mača» (str.84-85.)

  • Unatoč povijesnim primjerima netolerancije Voltaire se poziva na «svetu dužnost opraštanja» (str.86.). U razgovoru između umirućeg i zdravog čovjeka, Voltaire pokazuje snagu tolerancije umirućeg u odnosu na netoleranciju zdravog čovjeka. Zatim iz jednog pisma napisanog 1714., inače upućenog jezuitu Le Tellieru, kojega je napisao neki beneficijat, ključa netolerancija spram hugenota ili francuskih protestanata. Zagovara se njihovo vješanje, ubijanje i proganjanje u «ime Isusovo».


Poglavlja 15 261

Poglavlja 15.-26.

  • Pismo ide ovim redom: »Velečasni oče, pokoravam se zapovijedi Vaše Preuzvišenosti da im predočim najprikladnija sredstva da se Isus i njegova družba oslobode svojih neprijatelja» (str.90.)

  • U jednoj burnoj raspravi dva kršćanina, Europljanina u Kini bilo je potrebno posredništvo mandarina koji se oslanjao na nauk Konfucije. U svađi Nizozemca i Danca mandarin nije ništa razumio. Uzrok nerazumijevanja bio je u nadmetanju i netoleranciji dvojice kršćana koji su u carstvo došli širiti kršćanstvo. Ovaj mandarin koji je preuzeo ulogu na kraju im je rekao: »Ako hoćete da ovdje trpimo vaše učenje, prestanite najprije biti netrpeljivi i nepodnošljivi» (str.98.). A mandarin ih je nagovarao na praštanje, tj. «da opraštaju jedan drugome» (str.99.)


Poglavlja 15 262

Poglavlja 15.-26.

  • U poglavlju 20. razmatra se pitanje praznovjerja i koliko je potonje korisno ako se narod drži u praznovjerju. Nipošto! Ali daleko gore od praznovjerja, smatra Voltaire je mržnja «bližnjega zbog njegova mišljenja» (str.103.)

  • U poglavlju 21. važno mjesto je Voltaireov stav «da kršćani moraju tolerirati jedni druge» (str.106.) A u narednom 22. poglavlju stav da su «svi ljudi braća», zatim kako treba «zamrznuti tiraniju duše» i ako su već nevolje rata i patnje neizbježne, Voltaire kaže «ne mrzimo se, ne razdirimo se barem u miru …» (str.111.)


Poglavlja 15 263

Poglavlja 15.-26.

  • U poglavlju 23. valja izdvojiti nekoliko stavova. Prvi stav, fanatizam je neprijatelj prirode; drugi, kada se «ljudima nudi mir, netolerancija kuje svoja oružja» (str.116.)

  • Voltaire na kraju ovog poglavlja zaziva suce nacija pa kaže: »O vi, suče nacija, koji ste donijeli mir Europi, odlučite se između miroljubivog duha i duha koji kosi živote» (str.116.)

  • Poglavlje 25. svjedoči o Voltaireovu naporu glede Rasprave o toleranciji. Svrha iste je pozivanje na razboritost i sijanje sjemena tolerancije: «Ovaj spis o toleranciji je molba koju čovjekoljublje ponizno podnosi vlasti i razboritosti. Ja sijem sjeme koje bi jednoga dana moglo donijeti žetvu» (str.119.)


Zaklju ak

Zaključak

  • Iz Voltaireove antropologije vidi se slabost i ranjivost čovjeka i njegova prolaznost. Pa kad je već tomu tako ne trebaju su ljudi proganjati već «pomagati jedni drugima». (str.119.)

  • Voltaireov spis nakon više stoljeća ostaje aktualan. Tim više što su se primjeri netolerancije u “postvolterijansko” vrijeme do danas namnožili i izašli, dakle, iz kruga religije o kojoj netoleranciji najviše raspravlja i u sve druge sfere života. Zato je Voltaire aktualan i danas.


  • Login