ZAŠTITA VLASNIŠTVA

1. ZAŠTITA VLASNIŠTVA Jelena Mamić Ana-Marija Milošević Mateja Novosel

2. Najvažnija tužba za zaštitu vlasništva je rei vindicatio • Njom se zaštićuje samo civilno vlasništvo (dominium ex iureQuiritium) • Njome se,pozivom na pravo vlasništva,traži povratak posjeda stvari • Zato je ona petitorna tužba (za razliku od posesornihinterdikata)

3. U klasičnom pravu mogla se rei vindicatiouperiti samo protiv onoga koji je u času litiskontestacije posjedovati stvar(juristički i tzv. izvedeni posjednik), no Justinijanovo, odnosno možda već kasno pravo (Ulpijan), smatra pasivno legitimiranim i detentora koji je dobio stvar od trećega, a ne od vlasnika, ali je on mogao imenovati osobu za koju drži stvar i tako prevaliti parnicu na nju (laudatio ili nominatioauctoris)

4. Po Justinijanovom pravu bio je u dva slučaja pasivno legitimiran fiktivni posjednik ,koji nije imao ni posjed ni detenciju stvari (fictus possessor).To je bio: a)tuženik koji je prije litiskontestacije dolozno napustio posjed stvari(qui dolo desiit possidere) kako bi time izbjegao postojećoj parnici; b)tuženik koji bi se dao tužiti kao da stvar posjeduje(qui liti se obtulit),jer je npr. htio da pravi posjednik međuto dovrši dosjelost

5. u najstarijem legisakcionom sudskom postupku rei vindicatio se ostvarivala legislakcijom secramento in rem gdje su obje stranke morale postaviti svoju tvrdnju o vlasništvu stvari i dokazivati ga • nije dakle bilo dovoljno da tuženi samo osporava tužiteljevo vlasništvo ,nego je morao tvrditi da je on sam vlasnik • Istom u kasnije carsko doba ,u postupku koji se nazivao cognitao extra ordinem ,dolazilo je do presude na samu stvar ,gdje se povratak dosuđene stvari ovršivao manumilitari (po sudskim ovršiteljima)

6. Tuženi se nije morao upuštati u vlasničku parnicu i braniti stvar ,no u tom slučaju ,morao je tužitelju odmah prepustiti posjed • Kod nekretnina mu je pretor nalagao s interdictum quem fundum ,a kod pokretnina bi ovlastio tužitelja da si izravno stvar uzme (duci,ferri iubere) • Ako pokretna stvar nije bila pred sudom, pripadala je tužitelju actio ad exhibendum da prisili tuženoga da donese stvar pred sud

7. Ako se tuženi upustio u parnicu ,mogao je tužitelju poreći pravo vlasništva ,no to poricanje sadržano je već u tome što drži njegovu stvar • Tuženi-nakon ukidanja legisakcionog postupka-nije morao dokazivati svoje vlasništvo na stvari,ali je mogao iznijeti prigovor da mu pripada neko stvarno ili obvezno pravo na stvar temeljem odnosa sa samim vlasnikom koji mu je stvar dao na npr. u zalog ,na uživanje ,na najam itd.

8. Tužitelj će dokazivati svoje pravo vlasništva načinom kako ga je stekao,tj. dokazivat će da je vlasništvo stekao jednim od originarnih ili derivativnih načina stjecanja • U slučaju derivativnog stjecanja morao je dokazivati vlasništvo svih prednika koji su stjecali derivativno jedan od drugoga dokle god ne bi došao do jednog originarnog stjecanja(probatiodiabolica) • no kako je taj dokaz bio praktički gotovo nemoguć ,pomagala bi vlasniku često putusucapiokao njegov originarni način stjecanja

9. Tužitelj je s reivindikacijom postizao povratak svoje stvari,odnosno u klasičnom procesu njezine novčane protu vrijednosti,ali pored toga se u presudi rješavalo i o “omnis causa rei” ,tj. o svim koristima i prednostima ,koje bi vlasnik bio imao da mu je stvar bila vraćena u času litiskontestacije • Tu se može raditi naročito o plodovima koje je tuženi u međuvremenu ubirao ,kao i pogoršanju stvari • No s druge strane mogao je i tuženi pod stanovitim okolnostima tražiti naknadu svojih troškova koje je uložio na stvar

10. a)Što se tiče plodova,odgovaralo je po Justinijanovom pravu: -bonaefideipossessor - malaefideipossessor

11. b)Što se tiče tuženikova protuzahtjeva za troškove(impensae) koje je uložio na stvar,razlikuju se tri vrste takvih troškova: a)impensaenecessariae b)impensaeutiles c)impensaevoluptuariae

12. Za Justinijanovo pravo se unačelu može reći da se impensae necessariaenadoknađuju uvijek ,i to kao bonae tako i malae fidei prossessor-u • Impensae utilesse nadoknađuju kao i ranije bonae fidei possessor-u ,no malae fidei prossessor-u se priznaje glede njih ius tollendi ,tj. Pravo da ih odnese ako se time stvari ne nanosi šteta • Impensae voluptuariae se ne nadoknađuju nikad, ali bonae i malae fidei prossessor ima glede njih ius tollendi ukoliko time ne pogoršava nekadašnje stanje stvari

13. Actionegatoria • Actio negatoria služi kviritskom vlasniku protiv svakoga onoga koji doduše ne osporava njegovo vlasničko pravo ,a niti drži u posjedu njegovu stvar ,ali si na tuđoj stvari prisvaja neko pravo ili na drugi način smeta vlasnika • Tužba je išla za tim da se utvrdi da tuženiku ne pripada pravo koje si svojata ,zatim da se ukloni punopravno stanje u nadoknadi šteta ,a na zahtjev tužitelja morao bi tuženi dati cautio de amplius non turbando tj. Obvezati se stipulacijom da neće ubuduće više smetati

14. Actio Publiciana • Actio Publiciana je pretorska tužba,analogna reivindikaciji ,koja je služila za zaštitu bonitarnog vlasnika i poštenog posjednika • Služila je dakle za zaštitu osoba koje nisu kviritski vlasnici ,ali će takvima postati kada protekne rok uzukapije ukoliko imaju i sve ostale preduvjete za uzukapiju

15. Dva slučaja njezine primjene:slučaj zaštite bonitarnog vlasništva i poštenog posjednika a)Po pretoru Publiciusu ta je tužba potkraj republike bila uvedena najprije samo za zaštitu bonitarnog vlasnika, tj. za slučaj da je netko res mancipi ex iusta causa stekao tradicijom ,a ne mancipacijom. b)Pošteni posjednik tj. onaj koji je neku stvar stekao temeljem valjana naslova i u dobroj vjeri od nevlasnika, te je prema tome također imao uvjete da po poretku uzukapionog roka postane njen vlasnik ,nije se prije isteka uzukapije mogao služiti reivindikacijom

16. Bonitarni je vlasnik stekao naime stvar od vlasnika,te ga zato protiv tužbe tog vlasnika štiti pretorska exceptio rei vinditae ac traditae • No ako vlasnik zatraži reivindikacijom stvar od poštenog posjednika,ovaj će mu morati stvar ustupiti te on nema obrane prema vlasniku, jer on nije stekao stvar od njega nego od nekog trećeg nevlasnika • No ako je stvar dospjela u ruke trećega ,a ne vlasnika,pošteni će posjednik s actio Publiciana uspjeti, ukoliko i taj treći nije možda također pošteni posjednik,i to jači od tužitelja

17. No u Justinijanovom (a i u modernom) pravu služe se s actioPublicianai vlasnici koji su na valjani način stekli stvar od vlasnika,a još im nije protekao rok uzukapije • Publiciana je naime za takvog tužioca pogodnija od reivindikacije,jer tužitelj kod Publicianae nije trebao dokazivati svoje pravo vlasništva i vlasništvo svojih predaka,nego samo činjenicu da je iusto titulo i bona fidei stekao posjed stvari

18. Zaštita zemljišnog vlasništva u susjedskim odnosima 1.)Actio finium regundorum- tužba za rješavanje sporova o granici poljskih zemljišta 2.)Cautio damni infecti-ako je nekom zemljištu prijetila šteta zbog manjkavosti susjednog zemljišta ili zgrada,koje bi se npr. mogle srušiti,mogao je vlasnik ugroženog zemljišta tražiti od vlasnika susjednog zemljišta jamstvo 3.)Operis novi nuntiatio-tko se boji štete od neke susjedove započete nove gradnje ili smatra da zbog postojeće služnosti ili javnog građevnog reda ima pravo gradnju zabraniti,mogao je zahtjevati od susjeda da obustavi gradnju

19. 4.)Actio aquae pluviae arcendae-tužba koja ide za tim da se vlasniku višeg zemljišta zabrani da na štetu nižeg zemljišta mijenja prirodno otjecanje vode 5.)Interdictum quod vi aut clam-pretorski nalog,izdan na zahtjev interesirane stranke,da se zabrani neka naprava ili preinaka učinjena vi ili clam ,a koja bi mogla vrijeđati susjedova prava