Download
1 / 50
580 likes | 1.09k Views
Slavonija, Baranja i Srijem. Radio: Marko Uršanić. Slavonija, Baranja i Srijem leže u Panonskoj nizini. Odlike nizinskog kraja su: kontinentalna klima, pretežno plodno tlo, iako ponegdje s dosta ilovače i gline. Takvo tlo pogodno je za razvoj poljoprivrede, a bogato je i bjelogoričnim šumama.
E N D
Slavonija, Baranja i Srijem Radio: Marko Uršanić
Slavonija, Baranja i Srijem leže u Panonskoj nizini. • Odlike nizinskog kraja su: kontinentalna klima, pretežno plodno tlo, iako ponegdje s dosta ilovače i gline.
Takvo tlo pogodno je za razvoj poljoprivrede, a bogato je i bjelogoričnim šumama. Panonski dio Hrvatske naša je najveća žitnica Brojne livade i pašnjaci daju veliku mogućnost za bavljenje stočarstvom.
Široke i mirne rijeke Drava, Sava i Dunav kao stvorene su za ribolov.
Krajolik Slavonije • Panonski dio Hrvatske odlikuje kontinentalna klima, pretežitost nizinskoga i plodnoga tla, s dosta ilovače i gline. • Bjelogorične šume, pašnjaci, pšenica • Pastiri izrađuju diplice i dvojnice • Žetva srpom i kosom • Jednostavna radna odjeća
Pastiri su bili ljudi koji su čuvali životinje po pašnjacima. Bilo je onih koji su čuvali samo svinje i zvali su se svinjari, a i onih koji su čuvali krave i bikove, zvani čordaši. No najčešće pastiri su postojali i stari članovi obitelji <8koji više nisu mogli raditi teške poljske poslove), ali i djeca. Da bi prekratili vrijeme, rezali bi mlade vrbove šibe od kojih su pleli košare, ili su rezbarili trstike i grane javora od kojih su pravili svirale, kao što su diplice ili dvojnice. Tako, dok su jedni svirali, drugi su pjevali i plesali. Djevojčice, pastirice su šivale, plele ili vezle, a često su se pričale priče ili legende.
Nekad nije bilo kombajna niti drugih modernih strojeva koji danas olakšavaju rad na njivama, već se žito želo ručno, srpovima ili kosama. Posao je bio dugotrajan i težak, pa su ljudi često usput pjevali. Po selima se određivalo kada će tko žeti, tako da su mogli zvati prijatelje i rođake, pa su jedni drugima međusobno pomagali. Gazdarica je donosila doručak i ručak na njivu, kao i hladnu bunarsku vodu u velikim bocama – pletenkama.
Dok se radilo srpom, žele su žene, a muškarci su ga vezali u rukoveti. Kasnije su muškarci želi kosama, a žene su vezivale žito u snopove i slagali na hrpe. Radna odjeća bila je jednostavna tako sašivena da štiti noge i ruke od oštrih biljaka.
Nakon žetve pleo se žitni vijenac (kojeg su zvali žetveni) kojim se zazivao blagoslov, a nakon molitve i zajedničkog obroka, uz pjesmu i ples, umorni ratari družili su se dugo u noć.
Godišnji običaji • Djeca i mladi često su sudjelovali u raznim godišnjim običajima, posebice ophodima. • Ljelje u rukama drže sablje, prave ili drvene, ukrašene vrpcama ili nabodenom jabukom.Prati ih gajdaš i skupina koja skuplja darove. • Obučeni su u svečane narodne nošnje
Onda kada kada još nije bilo televizora, telefona i druge tehnologije, ljudi su se sastajali organizirajući razne godišnje običaje, posebno “ophode”.
To su bili običaji uoči blagdana, kada su se skupine odijevale u svečane nošnje, te hodale selom od kuće do kuće i pjesmom i plesom zaželjeli ukućanima zdravlje, sreću, blagostanje i mir. Za to su obično dobivali darove.
Pjesme, ples i odjeća razlikuju se od sela do sela. Zanimljivo je da se odjeća često ukrašavala zrcalima. Smatralo se da ono štiti od uroka, pa se čak stavljalo i u koljevke.
Ples i glazba • Mladi bi na otvorenim prostorima plesali u kolu, a takvo kolo se zove šetano kolo bez instrumentalne pratnje, uz pjesmu. • Kola su se plesala uz instrumentalnu pratnju gajdi ili tambura. • tamburaški se sastav sastoji od nekoliko glazbala: bisernica, bračevi, berdai bugarija
Kolo Kolo je jedan od osnovnih oblika tradicionalnog plesanja, a može biti otvoreno ili zatvoreno. Može mijenjati smjer kretanja, brinu te način držanja. Kola su često služila da u njima pjesmom kaže što se misli, a što inaće nije dopušteno reći. Jedno od takvih kola zove se bećarac, gdje svatko može prekinuti pjesmom koja je obično šaljiva, ili se njome može nekome narugati.
Najmanja tamburica. Ima najviše tonove i zove se bisernica ili prim.
Tambura Tambura je žičano glazbalo koje se svira trzalicom. Postoje čisti tamburaški orkestri ili sastavi, a mogu biti i udruženi s još nekim instrumentima, npr. violinom ili harmonikom. I dok u jednom sastavu bisernica vodi glavnu melodiju, a ostale tambure je prate, postoji još jedna tamburica koju zovemo samica. Na njoj svirač istodobno izvodi glavnu melodiju na prvim dvjema žicama, a prateću na drugim dvjema.
Tamburaški orkestar Uz tambure pjeva se u dvoglasju i troglasju.
Tragovi trdicijske kulture danas • Tradicijska kultura Slavonije,Baranje i Srijema danas najvidljivija u djelatnostima brojnih kulturno-umjetničkih društava. • Izvodeći pjesme i plesove svojega kraja društva nastupaju na smotrama folklora ili u svečanijim prigodama u mjestu
Danas djeluju po Slavoniji, Baranji i Srijemu brojna kulturno-umjetnička društva koja nastupaju na smotrama folklora i izvode plesove i pjesme svojih sela ili kraja. Najpoznatija velika događanja koja se odvijaju svake godine su: Brodsko kolo, Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi, Ljeto valpovačko i druga.
To je vrijeme kada se iz ormara i škrinja izvlače najsvečanije nošnje i najbogatije ukrašena posteljina, kada se ukrašavaju ulice koje su tih dana ispunjene pjesmom i plesom. I bogat stol na kome se pari “fiš-paprikas”, kulen i slanina, čvarci i sarma, hladetina, štrudle s jabukama i rezanci s makom.
