1 / 30

Metodi – methods u C#

Metodi – methods u C#. Metod je imenovani niz naredbi u C# - u Prema tome je sasvim sli čan pojmu funkcije, procedure ili potprograma u drugim programskim jezicima Metod se satoji od deklaracije – prototipa (C, C++) i tela metoda

jude
Download Presentation

Metodi – methods u C#

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Metodi – methods u C# • Metod je imenovani niz naredbi u C# - u • Prema tome je sasvim sličan pojmu funkcije, procedure ili potprograma u drugim programskim jezicima • Metod se satoji od deklaracije – prototipa (C, C++) i tela metoda • Deklaracija metoda obuhvata naziv, povratni tip i listu parametara • Naziv metoda treba da odgovarajući tako da ukazuje na svrhu i smisao funkcije koju obavlja metod i koja treba da bude dobro definisana

  2. Metodi – methods u C# • Telo metoda se sastoji od niza naredbi koje se izvršavaju kada se pozove metod preko svog imena • Metod može da dobije ulazne podatke pri pozivu i može da vrati podatke • returnType methodName ( parameterList ) • { • // method body statements go here • } • Povratni tip je podatak koji je rezultat rada metoda i može biti bilo koji tip. Ako nema povratne vrednosti to se označava sa “void” umesto povratnog tipa

  3. Metodi – methods u C# • Sintaksno naziv metoda predstavlja identifikator za koji postoje ista pravila kao i za ime promenljive – takođe se preporučuje pomenuta Camel notation • Lista parametra – argumenata metoda se može navesti, ali i ne mora • Sastoji se od naziva tipova i imena promenljivih kao kod deklaracije između malih zagrada • Dva ili više argumenata se razdvajaju zarezom • Telo metoda se sastoji od naredbi koje se nalaze unutar zagrada {}

  4. Metodi – methods u C# • C# ne podržava globalne metode kao u C, C++ i VB • Svaki metod mora biti u nekoj klasi • Ako metod ima povratnu vrednost, tj. nije void, onda se unutar tela metoda nalazi naredba “return” iz koje sledi vrednost (izraz) koja se vraća • Tip povratne vrednosti iza “return” se mora slagati po tipu sa deklarisanom vrednošću • Odmah posle nailaska na “return” i vraćanja vrednosti metoda se završava • Čak i ako metoda ne vraća vrednost, može se navesti “return” na kraju, ali i ne mora

  5. Primer sa i bez povratne vrednosti • int addValues(int leftHandSide, int rightHandSide) • { • // ... • return leftHandSide + rightHandSide; • } • void showResult(int answer) • { • // display the answer • ... • return; • }

  6. Delovi koda aplikacije • private int addValues(int leftHandSide, int rightHandSide) • { • expression.Text = leftHandSide.ToString() + “ + “ + rightHandSide.ToString(); • return leftHandSide + rightHandSide; • } • private void showResult(int answer) • { • result.Text = answer.ToString(); • }

  7. Metodi – methods u C# • Ne postoji minimalna dužina tela metoda • Telo metoda može biti i prazno {} • Kad god postoji da se pomoću metoda spreči kopiranje koda, treba koristiti metod • Metode treba korisiti i kada se program na taj način pojednostavljuje i kada je pregledniji, jasniji – bolje logički struktuiran • Takođe, ne postoji ni max dužina metoda. • Ipak, metod ne treba da bude ni neprijatno dugačak pre svega zbog preglednosti i dobro definisane logičke strukture koja treba da bude jedna celina

  8. Poziv metoda u C# - u • result = methodName ( argumentList ) • Poziv metoda se vrši navođenjem imena metoda – voditi računa da je C# case sensitive i navođenjem eventualne liste parametara u zagradi iza imena metoda • Dodeljivanje povratne vrednosti metoda nije obavezno, tako da se promenljiva “result” u gornjem primeru može i izostaviti • Ako je povratna vrednost void, dodela povratne vrednosti predstavlja grešku

  9. Primeri za pozive metoda • int addValues(int leftHandSide, int rightHandSide) • { • // ... • } • addValues(39, 3); // okay • int arg1 = 99; • int arg2 = 1; • addValues(arg1, arg2);

  10. Pozivi metoda sa prethodne strane • addValues; // compile-time error, no parentheses • addValues(); // compile-time error, not enough arguments • addValues(39); // compile-time error, not enough arguments • addValues(“39”, “3”); // compile-time error, wrong types • int result = addValues(39, 3); // on right-hand side of an assignment • showResult(addValues(39, 3)); // as argument to another method call

  11. Opseg važenja identifikatora • Opseg važenja identifikatora (promenljive i metodi) zavisi od mesta uvođenja – deklaracije identifikatora • Ako se identifikator može koristiti u određenom delu programa – vidljiv je, onda se kaže da je identifikator u opsegu • Opseg identifikatora je pre svega određen mestom definisanja u programu • Zagrade koje definišu telo metoda {} istovremeno određuju i opseg važenja svih promenljivih deklarisanih u tom metodu • Promenljive deklarisane u jednom metodu su lokalne promenljive i ne mogu se videti – korisiti u telu nekog drugog metoda

  12. Lokalne promenljive u različitim metodama • class Example • { • void firstMethod() • { • int myVar; • ... • } • void anotherMethod() • { • myVar = 42; // error – variable not in scope • ... • } • }

  13. Opseg koji definiše klasa • class Example • { • void firstMethod() • { • myField = 42; // ok • ... • } • void anotherMethod() • { • myField++; // ok • ... • } • int myField = 0; • } • Klasna promenljiva – članica “myField” je vidljiva, može se koristiti iz svih metoda članova iste klase

  14. Opseg bloka koda • Uopšte, može se reći da svaki blok koda između zagrada { i } predstavlja opseg važenja za identifikatore koji su deklarisani unutar njih • Promenljive deklarisane unutar bloka koda se ne vide izvan i ne mogu se koristiti • { • int i; • } • i = 5; // error, i se ne vidi van bloka u kome je deklarisana promenljiva int i

  15. Overloading – preklapanje metoda • Ako dva identifikatora imaju ista imena i deklarisana su u istom opsegu, kaže se da su preopterećeni • Postoje slučajevi kada je to rezultat greške u pisanju programa i takva greška se otkriva kompajliranjem • Međutim, postoji mogućnost da se namerno definišu metodi koji imaju ista imena ali se razlikuju prema spisku argumenata • Kao što je već rečeno, metod WriteLine klase Console ima čak 19 različ4itih preklopljenih oblika • Preklapanje metoda se koristi kada metodi vrše istu vrstu operacije nad podacima različitih tipova

  16. Overloading – preklapanje metoda • static void Main() • { • Console.WriteLine(“The answer is “); • Console.WriteLine(42); • } • Pošto preklopljeni metodi imaju podatke različitog tipa, i implementacije tih metoda se razlikuju • Preklopljeni metodi se moraju razlikovati prema listi argumenata – broju i / ili tipovima • Nije moguće da se preklopljeni metodi razlikuju samo prema tipu povratne vrednosti

  17. Kreiranje metoda u VS 2008 • Ako je u nekom metodu klase samo definisan poziv nekog metoda, a ne postoji definicija tog metoda, onda je moguće da se u VS definiše odgovarajući kostur definicije metoda koji odgovara pozivu • Ime, argumenti i povratni tip metoda se uzimaju iz poziva f-je i na osnovu toga se kreira odgovarajući kostur definicije metoda • Postupak je sledeći: u VS se otvori Code and Text editor prozora Program.cs i na odgovarajuće ime metoda koji još nije definisan se desnim klikom dobija kontekstni meny u kome se odabere stavka na vrhu – Generate method stub • Efekat je da VS kreira kostur za definisanje odgovarajućeg metoda

  18. Kreiranje metoda u VS 2008 • Na prethodnim slikama se mogu videti u donjem prozoru – Error list prvo četiri, pa onda tri poruke za nepostojeće definicije metoda koji se pozivaju • Na isti način se definišu i preostali metodi koji se pozivaju i u kostur – telo metoda se doda odgovarajući kod čime se dobija operativna aplikacija – može se prevesti izvršiti • Pri kreiranju metoda “calculateFee” čarobnjak ne može da tačno da odredi povratni tip, jer je to argument za metod koji još nije definisan, “writeFee” pa se dobija opšti tip Object kao povratni tip za metod “calculateFee

  19. Code refactoring in VS 2008 • Pod refaktorisanjem koda se podrazumeva promena postojećeg koda na takav način da se funkcionalnost postojećeg koda ne menja, već samo način organizacije u cilju dobijanja čitljivijeg koda, kao i koda koji je lakši za održavanje • omogućava da se u slučaju ponavljanja dela koda dobije procedura sa tim kodom, a da se na svim mestima gde se taj deo koda javlja, zameni sa pozivom procedure. • ExtractMethod može i da odredi eventualno potrebne argumente novoj proceduri, pa i da odredi povratni tip nove procedure

  20. ExtractMethod • ExtractMethod se poziva tako što se selektuje deo koda koji se ponavlja, i desnim klikom pozove kontekstni meny sa koga se odabere stavka ExtractMethod

  21. Program debugging in VS 2008 • Pod pojmom debug – debugging se podrazumeva ispravljanje grešaka i to logičkih grešaka u programu jer sintaksne greške otkriva automatski compiler još u fazi prevođenja programa • VS ima veoma moćan alat za otkrivanje grešaka u programu, koji je u takvom tipu razvojnog okruženja prisutan već godinama pa može se reći i decenijama, još iz vremena DOS-a i razvojnih okruženja za C, C++, Pascal, Basic itd. • Osnovna funkcionalnost se sastoji u tome da se program može usporeno izvršavati naredba po naredba

  22. Program debugging in VS 2008 • Usporeno izvršavanje programa – naredba po naredba omogućava da se posmatra efekat izvršavanja – vrednosti promenljivih u programu • Početna tačka – odakle počinje usporeno izvršavanje se obeležava na poseban način sa postavljanjem oznake “Run To Cursor” iz kontekstnog meny-a na željenu naredbu • Program brzo prolazi od početka kroz delove koda dok ne naiđe na obeleženu naredbu sa oznakom “Run To Cursor” • Tu se staje sa izvršavanjem i čeka se akcija korisnika

  23. Program debugging in VS 2008 • Ukoliko nije vidljiv, postavi se Debug toolbar sa ikonama koje će se koristiti pri debug-ovanju • Akcija korisnika posle zaustavljanja programa može biti: • Step into – program nastavlja sa izvršavanjem tako što ulazi u proceduru koja se poziva i nastavlja sa debug-ovanjem, tj. izvršavanjem liniju po liniju • Step over – program nastavlja sa izvršavanjem tako što prolazi kroz pozvani metod bez debug-ovanja, tj. brzo prolazi kroz metod do kraja i zaustavlja se na sledećoj naredbi posle izlaska iz metoda • Step out – program brzo nastavlja do kraja metoda bez debug-ovanja i zaustavlja se na sledećoj naredbi posle izlaska iz metoda

  24. Program debugging in VS 2008 • Continue – nastavlja se bez sporog izvršavanja – debug-ovanja do kraja programa • U toku debug – ovanja mogu se pratiti vrednosti promenljivih koje su u opsegu – u tekućoj proceduri tako što se mišem postavi kursor na promenljivu u listing-u i kao tooltip se pojavi tekuća vrednost te promenljive • Vrednosti promenljivih u opsegu se ispisuju u prozoru “Autos” – dole levo, a pozvane procedure su u prozoru “Call Stack” – dole desno u VS 2008

More Related