Medicinska etika

1. Medicinska etika Studenti 1. godine medicine, 4. seminarska grupa: Tin Nadarević Sanja Milovanović Antonija Mišak Lana Milovčić

2. Riječ potječe iz grčke riječi „eiko“ što znači moralan. • nauka o moralu. • navike i ponašanja ljudi ustrojeni prema načelu dobro – zlo ili dopušteno – zabranjeno

3. Osnovno načelo moderne etike je poštivanje života. • Medicinska etika – načela i pravila prema kojima se ocjenjuje ponašanje zdravstvenih djelatnika (liječnika, medicinskih sestara, znanstvenika, itd.)

4. Riječ potječe od latinske riječi „mos“ što znači običaj. • Po definiciji moral je – skup predodžbi ili saznanja o dobru i zlu u društvenoj svijesti i okolini. • sustav općeprihvaćenih društvenih normi koje određuju ponašanje ljudi u zajednici

5. Osnova morala(Fundamentum moralitatis ) - činiti dobro, ne činiti zlo! • Moralne norme su promjenjive – mijenjale su se tijekom različitih vremenskih razdoblja; različite su kod raznih naroda i kultura • Moralno (opće prihvaćene društvene norme) ne mora biti uvijek i etično (ono što je opće dobro)

6. Riječ potječe iz grčke riječi „deon“ što znači – ono što obvezuje i „logo“ što znači riječ, znanost. • Po definiciji deontologija je dio etike, znanost o dužnostima. • Ona se bavi proučavanjem i određivanjem prava i dužnosti.

7. Medicinska deontologija je skup etičkih načela zdravstvenih radnika i njihova rada • Liječnička deontologija obuhvaća prava i dužnosti vezana za liječničku profesiju. • Ona uključuje • - medicinsko pravo • - psihologiju ponašanja (pravila u ponašanju) • - medicinsku hodegetiku (upute za proučavanje medicine)

8. Svaka profesija ima svoju deontologiju. • Liječnička deontologija ima izuzetnu važnost zbog toga što: • objekt liječničkog djelovanja je čovjek, njegov život i zdravlje • liječnik nije obrtnik (ne proizvodi satove, kolače, vijke, madrace, daske ili ostale stvari koje uzimamo zdravo za gotovo) • pacijent je u podređenom položaju u odnosu prema liječniku jer je prisiljen da svoj život povjeri znanju, sposobnosti i dobronamjernosti liječnika, često stranca

9. regulirane su zakonom • kršenje dovodi do sudske odgovornosti • nisu jasno definirane zakonom • temelje se na: • humanosti – ljubavi prema čovjeku • pravednosti – svatko ima pravo na zdravlje i liječničku pomoć

10. Povijest razvitka etike u medicini • Najstariji sačuvani povijesni dokument koji govori o liječničkoj odgovornosti je Hamurabijevzakonik oko 2100. pr. Kr. • Grčka – pripadnici asklepijata (liječničkih organizacija) polagali su zakletvu poznatu kao Hipokratova zakletva • Rim – javlja se interes za pravnu stranu liječničke odgovornosti • u zakonima Lex Cornelia i Lex Aquilia se navode prekršaji liječnika

11. Srednji vijek –poznate su Salemske rasprave nadahnute Hipokratovom zakletvom: „De cantalis medicorum“ i „De aventu medici ad aegrattum“ • Talijanski vladari Ruđer II. u 12. st. i Fridrik II. u 13. st. prvi donose zakonske odredbe o državnom nadzoru nad radom liječnika. – prvi se puta uopće javlja tijelo koje kontrolira rad liječnika • U Hrvatskoj prvi zakonski propisi o radu liječnika sadržani su u Statutima pojedinih gradova: Korčula 1214. ,Dubrovnik 1272. , Zadar 1305., Hvar 1331., Motovun 1335.

12. Rasprave o liječničkoj deontologiji • 1495. god. talijanski liječnik Gabriele Zorbi je napisao Prvu raspravu o liječničkoj deontologiji • 1794. god. u Mansherteru Thomas Peraval je napisao Kodeks etičkih pravila za liječnike – osnovno djelo za nastanak pojma medicinska etika • U 19 . st. javljaju se organizacije kao Liječničke komore i Sindikati koji izrađuju svoje kodekse časti i sudove.

13. U Hrvatskoj i Sloveniji, Zbor liječnika 1876. god izdaje brošuru „ Liječnički status i obćinstvo“, a 1901. deontološki kodeks „ Glavna načela liječničke časti“ • Josip Drašković iz Omiša „Uber die Pflichten des Artzes gegen Staat und seine Mitmenschen“ ili„Dužnost liječnika prema društvu i svome bližnjemu“.

14. 1. raspad kolonijalnog sustava i stvaranje zajednica ravnopravnih naroda • 2. novi socijalni problemi – • veći broj starijih ljudi, kroničnih bolesnika i invalida • potrebno je osigurati nova materijalna sredstva, ali i ljudsku solidarnost

15. 3. • 4.

16. Pojava novih socijalnih i etičkih pitanja ?

17. Ženevska zakletva • U II. svjetskom ratu događali su se mnogi liječnički zločini kao što su eksperimentiranje na ljudima i genocid. • Zbog toga je na inicijativu WHO-a 1948. sastavljena „ Ženevska formulacija Hipokratove zakletve” • Ona se danas polaže na našem fakultetu.

18. Ova se zakletva temelji na humanizmu • Vrijednosti humanizma liječnik ne smije prekršiti ni po cijenu vlastitog života • Medicina se određuje kao socijalna, a ne samo prirodna disciplina • Liječnički rad se ne promatra samo kao tehnička vještina • Liječnike se promatra kao društveno aktivne humaniste

19. Karakteristike medicinske etike nakon II. svjetskog rata • Brzi razvoj • Veliki broj problema • Pojava nove medicinske etike – bioetika. • Javlja se u SAD-u prije 30-ak godina • Za razliku od stare etike , koja se od 2500. god. pr. Kr. malo mijenjala, bioetika doživljava velike promjene. • Javlja se i profesionalna etika. • Ona nastaje unutar profesionalnih udruga (Liječnička komora, Pravnička komora...) • Težnja da se uspostavi kontrola nad stručnim osposobljavanjem i školovanjem svojih članova

20. IZVORIŠTA SUVREMENE MEDICINSKE ETIKE • Tradicionalna liječnička etika • Ženevska konvencija (1949.) • Helsinška deklaracija (1964.) DUŽNOST LIJEČNIKA • Prema bolesniku • Prema samom sebi i kolegama • Prema društvenoj zajednici

21. 1) Prema bolesniku • Dužnost se temelji na humanosti i pravednosti • «Samo dobar čovjek može biti dobar liječnik» (Nathnagel) • liječnik se smije škoditi bolesniku, mora liječiti svakog bolesnika koji mu se obrati, mora čuvati profesionalnu tajnu, ne iskorištavati pacijenta, ne prekidati započeto liječenje itd.

22. 2) Prema samom sebi i kolegama • Liječnik mora paziti na vanjštinu, provoditi uredan život, ne izlagati opasnosti svoj život i zdravlje, učiti i pratiti stručnu literaturu, podučavati mlađe kolege itd.

23. 3) Prema društvenoj zajednici • Liječnik mora čuvati i unaprijeđivati narodno zdravlje, suzbijati zarazne bolesti, vršiti socijalno- medicinski rad, štititi čovjekovu okolinu itd.

24. NAJČEŠĆI POVODI NEETIČKIH POSTPAKA • želja za zaradom • lakoumnost i taština • lijenost • seksualni interes • znanstvena zaštita • nebriga

25. SKUPINA ETIČKIH PROBLEMA • DIREKTNI ODNOS LIJEČNIK-PACIJENT • ETIČKI PROBLEMI • SOCIJALNI PROBLEMI • ZDRAVSTVENA SLUŽBA

26. LJUDSKA PRAVA I MEDICINA • Pravo na zdravlje proglašeno je Općom deklaracijom o ljudskim pravima (1948.) i predstavlja osnovu za građenje odnosa među ljudima. • «Svatko ima pravo na standard života potreban za zdravlje i blagostanje njega i njegove obitelji, uključivši hranu, odjeću, obuću, smještaj i medicinsku zaštitu kao i potrebe socijalne službe, pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, udovištva, starosti ili drugih ograničenja uvjeta života izvan njegove kontrole.»

27. “Medicina započinje filozofijom. Filozofija prestaje medicinom.” Aristotel

28. Etička i moralna načela liječnika • Liječniku je obaveza svoje životno usmjerenje i struku posvetiti zdravlju čovjeka • Njegova je obaveza poštivati ljudski život, promicati zdravlje, sprječavati i liječiti bolest • Liječnik je dužan pružati pomoć svima, bez obzira na dob, spol, rasu, narodnost, vjeru, političko uvjerenje, društveni položaj • U svom radu liječnik je dužan čuvati ugled i dostojanstvo liječničkog staleža

29. Svoj posao mora obavljat stručno i etički besprijekorno • Protivno ovom kodeksu je primanje mita • Liječnik je dužan pri pregledu i pružanju pomoći djeci ili maloljetnim osobama, tražiti suglasnost roditelja ili skrbnika • Liječnik će provoditi samo onakvo liječenje koje je u skladu s provjerenim spoznajama suvremene medicinske znanosti • Liječnik mora na prikladan način obavijestit pacijenta o dijagnostičkim postupcima i pretragama, njihovim rizicima i opasnostima te rezultatima kako bi pacijent mogao donijeti ispravne odluke

30. Ako potrebe liječenja pacijenta prelaze liječnikove mogućnosti, liječnik je dužan uputiti pacijenta na skrb drugom liječniku • Sve što je liječnik saznao obavljajući svoj posao smatra se liječničkom tajnom i liječnik ju je obavezan čuvati i nakon pacijentove smrti, osim u slučaju kada bi čuvanjem tajne ugrozio život i zdravlje drugih ljudi • Liječnik se ne smije upuštati u osobne ili obiteljske probleme pacijenta

31. Planiranje obitelji i regulacija ljudske plodnosti • Obaveza liječnika je da svoje postupke i znanje primjenjuje sa svrhom da pomogne rađanje, rast i razvoj djeteta • U planiranju obitelji, liječnik mora promicati najprije odgojne i prirodne metode • Razvijanje viška ljudskih zametaka u istraživače svrhe neprihvatljivo je i neetično

32. UMIRUĆI PACIJENT? • Ublažavanje patnje i boli jedna je od osnovnih zadaća liječnika • Namjerno skraćivanje života (eutanazija) u suprotnosti je s medicinskom etikom

33. BIOMEDICINSKA ISTRAŽIVANJA • Osnovna je svrha istraživanja na ljudima unaprjeđenje dijagnostičkih i terapijskih postupaka te objašnjavanje uzroka i nastanka bolesti. U njima dobrobit pojedinca ima prednost pred interesima znanosti i društva. • Obveza je liječnika da u medicinskim istraživanjima štiti život, zdravlje, privatnost i dostojanstvo ispitanika. • U određenim istraživanjima valja prosudit i moguću štetu za okoliš.

34. Liječnik koji vodi istraživanje obvezan je ispitanike temeljno upoznat sa smislom rada, koristi, i mogućom opasnosti, nakon toga potreban pisani pristanak. • zbog nesposobnosti ili stanja svijesti-pristanak tražimo od zakonskog skrbnika • Istraživač ne smije utjecat na ispitanikovu odluku o sudjelovanju ili nesudjelovanju u istraživanju • O postignutim rezultatima liječnik-istraživač obavijestiti će medicinske skupove ili časopise, a širu javnost tek nakon što je o njima utvrđeno stručno mišljenje.

35. LJUDSKI GENOM • Zabranjen je svaki oblik diskriminacije neke osobe na temelju njezina genskog nasljeđa. • Testovi koji pretkazuju nasljedne bolesti se mogu izvoditi nakon nepristrana genetskog savjetovanja. • Kloniranje je suprotno je etici i poštivanju ljudskog dostojanstva te je zabranjeno.

36. ODNOS PREMA OSOBAMA S OGRANIČENOM SLOBODOM • Liječnik koji radi u ustanovama zatvorenog tipa osobito će poštovati prava pacijenta u tjelesnom i duševnom pogledu i paziti na njihovo osobno dostojanstvo. Prisilno liječenje i hranjenje dopušteno samo kada pacijent nije sposoban to svjesno odlučit. • Liječniku je zabranjeno sudjelovat u nasilju prema čovjeku

37. ODNOSI PREMA DRUGIM LIJEČNICIMA I STRUCI • Častan će se liječnik odnositi prema drugim liječnicima onako kako bi želio da se prema njemu odnose • Ako drugi liječnik zatraži pomoć i/ili stručni savjet, pružit će mu je nesebično i prema svojem najboljem znanju • Neće pridobivat bolesnike svojih kolega • Može preuzet skrb nad bolesnikom drugog liječnika samo na zahtjev dotičnog pacijenta ili liječnika

38. Ako liječnik sazna o neodgovarajućem etičkom, moralnom ili medicinskom postupku kolege - mora se obratiti odgovornoj osobi i Hrvatskoj liječničkoj komori • Obveza je liječnika stalno obrazovanje i praćenje napretka u struci!!! • Liječnik će čuvat svoj stručni ugled i neovisnost, ne pristajući da mu se ime ističe i povezuje s trgovačkim aktivnostima radi stjecanja osobne koristi • Svojim ponašanjem i djelovanjem čuvat će ugled liječništva

39. Hoćeš li ti biti dobar liječnik?