Pismo s neba
Download
1 / 19

Ovo se dogodilo u jednoj dalekoj zemlji… - PowerPoint PPT Presentation


  • 66 Views
  • Uploaded on

Pismo s neba. Ovo se dogodilo u jednoj dalekoj zemlji…. Skočila je na noge čim je ugledala kirurga koji je izlazio iz operacijske dvorane. Upita: Kako je moj dječak? Hoće li biti dobro? Kada ga mogu vidjeti?. Kirurg reče: Žao mi je. Učinili smo sve što smo mogli, ali Vaš sinčić nije izdržao.

loader
I am the owner, or an agent authorized to act on behalf of the owner, of the copyrighted work described.
capcha
Download Presentation

PowerPoint Slideshow about ' Ovo se dogodilo u jednoj dalekoj zemlji…' - ima


An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript

Pismo s neba

Ovo se dogodilo u jednoj dalekoj zemlji…


Skočila je na noge čim je ugledala kirurga koji je izlazio iz operacijske dvorane.

Upita: Kako je moj dječak? Hoće li biti dobro? Kada ga mogu vidjeti?


Kirurg reče: iz operacijske dvorane.Žao mi je. Učinili smo sve što smo mogli, ali Vaš sinčić nije izdržao.

Puna boli, mama reče, za sebe: Zašto djeca obolijevaju od raka? Zar Bogu nije stalo? Gdje si bio, Bože, kad te je moj sin trebao?


Kirurg upita: iz operacijske dvorane.Biste li željeli ostati koji trenutak sami sa svojim sinom?

Bolničarka može izići van na koju minutu prije nego ga odvezu na sveučilište.


Mama ipak zamoli bolničarku da ostane s njom dok se bude opraštala sa svojim sinom. Nježno zatim prođe prstima kroz njegovu bujnu i kovrdžavu kosu.

Biste li željeli pramen njegove kose, upita bolničarka. Majka kimne glavom. Bolničarka odreže pramen dječakove kose, stavi ga u prozirnu vrećicu i pruži je majci.


Majka reče: opraštala sa svojim sinom. Nježno zatim prođe prstima kroz njegovu bujnu i kovrdžavu kosu.Bila je to njegova ideja - da doniramo njegovo tijelo sveučilišnoj klinici. Rekao je, možda će nekome biti od koristi.

Prvo sam bila protiv toga, ali mi je rekao: „Meni neće trebati nakon što umrem. Možda će pomoći nekom drugom dječaku da ostane koji dan više sa svojom mamom.“


Majka nastavi: opraštala sa svojim sinom. Nježno zatim prođe prstima kroz njegovu bujnu i kovrdžavu kosu.Moj je dječak imao zlatno srce. Mislio je na druge. Nastojao je pomoći drugima kad je god mogao.

Izašla je iz Dječje bolnice, posljednji put, nakon što je u njoj provela najveći dio vremena tijekom dugih šest mjeseci.


Stavila je torbu sa sinovim stvarima na sjedalo u autu, do sebe. Vožnja do kuće je bila teška. Još teže je bilo ući u praznu kuću.

Unijela je sinove stvari i vrećicu s pramenom njegove kose u dječju sobu.


Počela je raspoređivati autiće i ostale njegove stvari, točno onako kako su uvijek bile u njegovoj sobi.

Legla je preko njegova krevetića, zagrlila njegov jastučić, i tako je, plačući, zaspala.

Bilo je oko ponoći kada se probudila. Pokraj nje, na krevetu, bilo je pismo, u omotnici.


Čitala je pismo: točno onako kako su uvijek bile u njegovoj sobi.Draga mama!Znam da ću ti nedostajati. Ali, nemoj pomisliti da ću te zaboraviti ili prestati voljeti budući da me više nećeš svaki čas onako čuti kako ti vičem: V o l i m t e.


Uvijek ću te voljeti, mama, svaki dan sve više. A jednoga dana ćemo se vidjeti. Do tada, ako želiš posvojiti nekog malog dječaka, da ne budeš sama, ja ću se s time složiti. On može imati moju sobu i sve moje igračke. Ali, ako se ti odlučiš za djevojčicu, njoj se vjerojatno neće sviđati stvari koje dečki vole.


Znaš, njoj ćeš morati kupiti lutke i sve ostalo što vole curice. Ne budi tužna dok misliš na mene. Ovdje, gdje sam sada - da samo znaš kako je lijepo! Djed i baka su me dočekali i proveli me naokolo, ali će mi trebati još puno vremena dok sve vidim.


Anđeli su mi super. Volim ih gledati kako lete. curice. I, znaš što još? Isus nije sličan nijednoj od onih svojih slika. Ipak, čim sam ga ugledao, znao sam: to je on. Isus me je osobno poveo da vidim Boga. I, znaš što još, mama? Sjeo sam Bogu na krilo i razgovarao s njim, baš kao da sam ja netko veoma važan.


Tada sam mu rekao da bih ti volio napisati jedno pismo, da se pozdravim s tobom, i svašta još. Znaš, znao sam ja da to nije dozvoljeno. Ali, znaš što, mama? Bog mi je sâm dao papir i svoju vlastitu olovku da ti napišem pismo.


Mislim da je Gabrijel ime anđelu koji će odnijeti pismo tebi. Bog mi reče da ti napišem i njegov odgovor na jedno od pitanja koja si mu postavila, ono: Gdje je on bio, kad sam ga ja najviše trebao? Bog kaže da je bio na istom mjestu gdje i ja, sa mnom, kao što je bio i sa svojim sinom, ono dok mu je bio na križu.


On je bio baš tu, kao što je uvijek sa svojom djecom. tebi. Nego, da ne zaboravim, mama. Znaš, nitko ne može vidjeti ovo što je napisano, nitko osim tebe. Za bilo koga drugoga, ovo je obični prazni list papira. A sada, moram vratiti Bogu njegovu olovku.


Potrebna mu je da napiše još imena u Knjigu života. tebi. A večeras, ja ću sjediti za stolom s Isusom, na večeri. Siguran sam, hrana će biti slasna. Uh, umalo ti zaboravih reći. Mene više ništa ne boli. Od raka nema više ni traga. Sretan sam jer ne moram više podnositi bol, a ni Bog ne mora više gledati kako patim.


A sada, on zove svoga anđela k meni. Anđeo kaže da je ovo pismo “posebna dostava”. A, što kažeš sada na to? Potpisujemo se, s ljubavljuBog, Isus i ja


Neka te Bog blagoslovi pismo “posebna dostava”.


ad