Prvo predavanje
This presentation is the property of its rightful owner.
Sponsored Links
1 / 13

Prvo predavanje: PowerPoint PPT Presentation


  • 116 Views
  • Uploaded on
  • Presentation posted in: General

Prvo predavanje:. Uvod u postkolonijalnu teoriju: Definicije, pregled polja, perspektive interpretacije tekstova Predavanje iz predmeta Teorija književnosti (i kulture) Kolegij Perspektive postkolonijalne teorije Prof. dr. Boris Škvorc, [email protected]

Download Presentation

Prvo predavanje:

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Presentation Transcript


Prvo predavanje

Prvo predavanje:

Uvod u postkolonijalnu teoriju:

Definicije, pregled polja, perspektive interpretacije tekstova

Predavanje iz predmeta Teorija književnosti (i kulture)

Kolegij Perspektive postkolonijalne teorije

Prof. dr. Boris Škvorc,

[email protected]


1 prvi dio pitanje postkolonijalnosti

1. PRVI DIO: Pitanje postkolonijalnosti

  • Problem postkolonijalnosti prisutan u raznim disciplinama.

  • Studenti od New Yorka do Lagosa i Zagreba suočavaju se s terminom ‘postcolonial’ – postkolonijalan.

  • Naoko jednostavno pitanje: ali vrlo brzo se pojavljuje problem definicije. Čitav niz otvorenih pitanja o fikciji i fakciji tog narativa:

    • Referira li termin prema tekstovima ili praksama,

    • Referira li prema psihološkom stanju svijesti ili povijesnim procesima,

    • Ili se radi o međusobnoj interakciji svih ovih pitanja?

    • Je li riječ o problemu koji je vezan isključivo uz nekad kolonizirane prostore ili je postkolonijalna situacija (tekst, praksa, stanje svijesti, povijesni procesi odnosa moći i subalternosti) globalni problem,

    • Jesu li kolonizirane samo zemlje ‘trećeg svijeta’ ili se pitanje postkolonijalnosti može primijeniti na Poljsku, Ukrajinu, Albaniju, Hrvatsku, a danas praktički i na cijeli svijet i kolonizaciju ‘Coca-colom’?


2 dva tipa pozicioniranosti u odnosu na problem postkolonijalnosti i

2. Dva tipa pozicioniranosti u odnosu na problem postkolonijalnosti I.

Konferencija Critical Fiction 1991, New York:

  • Ama Ata Aidoo o postkolonijalnosti:

    • ‘Vjerojatno je koncept u fikciji važan za Sjedinjene Države nakon rata za oslobođenje i do određene mjere za period poslije imperijalne dominacije u kulturalnim praksama Kanade, Australije i Novog Zelanda. U Africi, Indiji i nekim drugim dijelovima svijeta, ‘postcolonial’ nije samo fikcija, već fikcija/fakcija prostora, prikrivanje posljedica opasnog perioda u našoj povijesti.’ (Napomena: hrvatski slučaj …)

  • Homi K. Bhaba o postkolonijalnoj situaciji:

    • ‘(...) termin postkolonijalan/postkolonijalno sve se više koristi kako bi se izrazio oblik društvene kritike koji svjedoči procese nejednakosti i neravnopravnosti u reprezentaciji kojom povijesno iskustvo jednom koloniziranog Trećeg svijeta biva uokvireno Zapadnim uvidom u njega (hegemonijskom historiografijom)’.


3 dva tipa pozicioniranosti u odnosu na problem postkolonijalnosti ii

3. Dva tipa pozicioniranosti u odnosu na problem postkolonijalnosti II.

  • Aidoo i drugi:

    • Problem vezan uz odnos sinkronije i dijakronije, prizivanje narativa koje termin oživljava.

    • Naglasak je na raskrinkavanju organiziranog odvraćanja pozornosti od današnjih odnosa moći.

    • Ovaj tip postkolonijalnosti dekonstruira privid postkolonijalne slobode ne-zapadnih zajednica - dominantno političko-etičko čitanje.

    • Povlači se jasno razlikovanje između teksta i prakse, teksta kao dijakronijske situacije i prakse interpretiranja kao sinkrone drugosti u odnosu na tu dijakroniju (svijest o razlici i posredovanju te razlike u interpretativnoj praksi).

    • Ukazivanje na to da je nejednakost u odnosu na Zapad ostala.


4 dva tipa pozicioniranosti u odnosu na problem postkolonijalnosti iii

4. Dva tipa pozicioniranosti u odnosu na problem postkolonijalnosti III.

  • Homi K. Bhaba

    • ‘postkolonijalno’ treba usmjeriti našu pozornost na ‘svjedočenje’ neravnopravnosti u oblicima reprezentacije,

    • Politički aspekt izveden je iz nejednakosti u reprezentaciji, činjenice da je Istok (Orijent) uokviren Zapadnim narativom i subalternim položajem etniciteta, roda i marginaliziranih nacionalnih narativa,

    • Postkolonijalnost je funkcija usmjeravanja pozornosti, ‘svjedok’ nejednakosti u oblicima pri/kazivanja.

    • Dominirajuća hegemonijska historiografija kao skup narativa (i književnih) predstavlja druge iz perspektive kolonizatora (pozicije moći – odnosno diskurzivne dominacije)

  • Termin funkcionira na najmanje dvije razine:

    • Kao povijesni označitelj vremena dekolonizacije

    • Kao termin koji označava promjene u intelektualnom pristupu, posebice uvjetovano post-strukturalizmom i dekonstrukcijom.

  • Heterogenost interesa: postkolonijalno ne znači isto u različitim kontekstima, za intelektualce u različitim dijelovima svijeta.


5 teorijska ishodi ta bhabhina modela dekonstrukcija i poststrukturalizam

5. Teorijska ishodišta Bhabhina modela: dekonstrukcija i poststrukturalizam

  • Michael Foucault i Jacques Derrida

    • 1966. Derrida je pročitao svoj rad ‘Structure, sign and play in a discurse of the human science’ na John Hopkins Sveučilištu u Baltimoreu.

  • Ono što je nakon toga ušlo u upotrebu je termin poststrukturalizma.

  • Model se povezuje s dekonstrukcijom i poststrukturalizmom, Derrida na filozofskoj razini, Foucault kao lijevi intelektualac i povjesničar kulture.

    • Derrida: premještanje središta zanimanja teorijskog mišljenja s analitičke aparature na problem razumijevanja i interpretacije;

    • Foucault: izučavanje odnosa moći, ukazivanje na ne-moć čvrstih struktura u procesu tumačenja povijesnih narativa. Uvođenje etičko-političkog aspekta u teorijsku raspravu.

  • POSTKOLONIJALNA TEORIJA/TEORIJE:

    • Foucault i Derrida kao teorijsko ishodište.

    • Bave se problemima granica interpretacije, odnosima moći i pozicioniranja subalternog subjekta u odnosu na hegemoniju moći. Said, Bhabha, Spivak, Aschroft,

    • Propitivanje političkih/ideoloških odnosa u tekstu i bavljenje problemom konstrukcije diskursa u uokvirivanju teksta/prakse ideologijom


6 metodolo ko profiliranje

6. Metodološko profiliranje

  • Praksa postkolonijalne teorije zaživjela je pod utjecajem četiri kritičko-teorijska djela:

    In Other Words (1987) – Gayatri Chakravovrty Spivak (1949)

    The Empire Writes Back (1989) – Bill Ashcroft (1946)

    Nation and Narration (1990) – Homi K. Bhabha (1949)

    Culture and Imperialism (1993) – Edward W. Said (1953)

  • Cilj: propitivanje univerzalnih pretenzija zapadne kulture i dekonstruiranje njihovih filozofskih i kulturnih (metafizičkih i racionalističkih) premisa.


7 metodolo ko polazi te

7. Metodološko polazište

  • Osnovno metodološko pitanje: je li postkolonijalna teorija dio istraživanja kulturalnih studija, ili je riječ o samostalnoj disciplini?

  • Na razini sadržaja dolazi do preklapanja:

    • Analiza predodžbi o svijetu konstruiranih iz imperijalističke perspektive,

    • Analiza subalternih glasova, drugih koji:

      - Tek trebaju izboriti pravo glasa,

      - Čiji glas treba prepoznati kroz interpretaciju tekstova i interpretacijskih praksi.

  • Specifičnost postkolonijalne teorije:

    • Bavi se problemima imperijalizma i hegemonijske historiografije kao diskurzivnim proizvodima dominirajuće ideologije.


8 imperijalizam kolonijalizam

8. Imperijalizam - kolonijalizam

  • Problem imperijalizma kao hegemonijske prakse:

    • Praksa, teorija i stavovi dominantnog centra koji vlada udaljenim teritorijima (Saidova definicija).

    • Prirodna posljedica imperijalizma je kolonijalizam – naseljavanje i kulturno osvajanje teritorija (prva katedra engleskog bila je u Indiji. HR: u Šenoino doba njemački kao jezik čitatelja).

  • Kritici se podvrgava način na koji su kolonijalne sile (Engleska, Francuska) stvarale vrijednosne sustave u njima podčinjenim kulturama i kako se uspostavljao odnos centra i periferije.

  • U središtu se nalazi termin iz kulturalnih studija: problem diskurzivne dominacije.

  • Isprepletanje paradigmi, postmoderni model teorijske prakse koji težište stavlja na interpretaciju pojedinačnog.


9 isprepletanje terminologije postkolonijalna i kulturalna teorija

9. Isprepletanje terminologije: postkolonijalna i kulturalna teorija

  • Pojam diskurzivne dominacije proširio se na sve odnose kolonizatora i koloniziranih, dominirajućih i podčinjenih, onih na poziciji moći i subalternih skupina.

  • Hegemonija poretka (ili diskurzivna dominacija) reflektira se u kulturalnim odnosima općenito:

    • U skupinu ‘koloniziranih’ počinju se ubrajati sve spolne, rodne i etničke (manjinske) grupacije koje su:

      • Subalterne,

      • Marginalizirane,

      • Podvrgnute institucionalnoj represiji,

      • Isključene iz hegemonijske historiografije kao korpusa povijesnih narativa (i književnih!)


10 hegemonijska historiografija

10. Hegemonijska historiografija

  • Skup povijesnih narativa (uključujući i povijesno književne, odnosno povijesti književnosti) koji događaje u nekoj zemlji (i književnosti određenog zemljopisnog područja) reprezentiraju iz perspektive hegemonije poretka.

  • Hegemonija: pristanak na ‘poredak stvari’. Sudjelovanje u odnosima moći i poretku distribucije znanja koje je organizirao dominirajući ideološko-politički aparatus(termine represivni državni aparat i hegemonija uveo A. Gramsci)

    • Hegemonija: snaga nad masama u službi sila znanja i (kulturalne) moći, uključujući korištenje religije, obrazovanja i medija.

    • Postkolonijalna teorija: povijesni narativi hegemonijske historiografije prezentirani su iz perspektive kolonizatora.


11 povijesni uvid u formiranje postkolonijalne kritke

11. Povijesni uvid u formiranje ‘postkolonijalne kritke’

  • Pitanje definicije: gotovo stoljetni odnos kritike i teorije (povijest teorije od Nove kritike do Postmodernizma)

  • Teorijski problem vs. diskurzivni problem:

    • Diskurzivna komponenta: pedesete i šezdesete godine:

      • Borba za nezavisnost u kolonijalnim zemljama

      • Šezdeset i osma kao ‘politički preokret’ i prvi val ‘izravne demokracije’ u studentskoj populaciji Europe (opet Europe),

      • Lokalno: nacionalistička ‘disidencija’: pokret za oslobođenje, ekstremna emigracija (radikalno: otvaranje dekolonizacijskih projekata?)

    • Teorijska komponenta: šezdesete i sedamdesete:

      • Utemeljenje rodne i spolne kritike (feminizma), promišljanja povijesti (novohistoricizma) i kraja jedne paradigme (strukturalizma – pojava poststrukturalizma i dekonstrukcije).


12 pregled radova metodolo kih postavki i problema kraj tradicionalnog kolonijalizma

12. Pregled radova, metodoloških postavki i problema: kraj tradicionalnog kolonijalizma

  • Političko polazište hegemonijskih praksi (engleske, francuske, / austro-ugarske?!, venecijanske!? …):

    • Kraj ‘prvog vala’ kolonijalnih hegemonijskih praksi nije teorijski ovjeren: Otomansko Carstvo, Austro-Ugarska … (Andrić, Krleža; Travnička hronika /1944-1945/, Zastave /1962-1971/, problem u narativima naznačen između 1945. i 1970.)

    • Indija 1948. kao prekretnica.

    • Teorijsko osmišljavanje vezano uz kraj francuske vladavine u Indokini, krizu afričkog kolonijalizma, kraj vladavine kralja Faruka u Egiptu.

    • Tekst koji je inicirao postkolonijalizam / nasuprot ideji literature Commonwealtha je:

      FRANTZ FANON: Prezreni na svijetu (srp. prijevod Prokleti na svetu), 1961.


  • Login