UČENJE

1. UČENJE • Učenje predstavlja relativno trajne promjene ponašanja stečene iskustvom. To je složen psihički proces koji se očituje u sticanju znanja, vještina i navika, a također utiče i na formiranje ličnosti. • Na učenje pozitivno djeluju: • Vježba • Iskustvo

2. VRSTE UČENJA • Učenje nije svojstveno samo čovjeku, samo što je ono kod čovjeka složen psihički proces i što zavisi od mnogo faktora. Složenost učenja zavisi od vrste i nivoa funkcija koje su uključene u učenje. Na osnovu toga učenje možemo podijeliti na jednostavno i složeno. • 1. Jednostavno učenje je djelimično određeno evolutivnim stupnjem razvoja bića koje uči. Kod čovjeka dominira složeno učenje, ali on koristi i jednostavne oblike učenja u koje spadaju: učenje uvjetovanjem i mehaničko učenje. • a) Učenje uvjetovanjem • Ovaj oblik učenja je baziran na formiranju novih refleksnih radnji. Naime, čovjek u svom samoodražanju reaguje na određene spoljne i unutrašnje draži urođenim reakcijama koje zovemo bezuvjetni refleks.

3. Ovaj oblik prirodne i urođene reakcije nije svojstven samo čovjeku, jer i druga bića reaguju na različite podražaja. Npr. pojava hrane izaziva lučenje pljuvačkekod gladnog čovjeka i životinje. Draž na koju organizam reaguje urođeno, automatski, zove se bezuvjetna draž. • Ako se prije bezuvjetne draži javi neka druga draž i to se ponovi više puta, onda će organizam reagirati na ovu draž kao da je i ona sama bezuvjetna draž.

4. Draž koja je izazvala reakciju kao bezuvjetni podražaj zove se uvjetni podražaj a reakcija na takvu draž je uvjetni refleks. • Kada se prije uvjetovanog podražaja (zvona) daje neki drugi podražaj na koji organizam ne reaguje urođenom reakcijom, i ako to ponavljamo više puta, organizam će i na njega reagovati kao na bezuvjetnu draž.

5. Uvjetovani refleks je naučena reakcija, jer reakcija na bezuvjetnu draž nije prirodna i urođena. Na ovakav način se formiraju nove, neurođene veze u centralnom nervnom sistemu. Za formiranje ovih veza potrebno je određeno potkrepljenje, koje može biti pozitivno (hrana, nagrada, pohvala) i negativno (kazna, u eksperimentima sa životinjama elektro šok). • Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim refleksima. Roditelji potkrepljuju dječije ponašanje bilo nagradama i kaznama tako da djeca zadržavaju ponašanje koje se nagrađuje a izbjegavaju ono koje se kažnjava. Mnogi oblici ljudskog po­našanja rezultat su učenja uvjetovanjem višeg reda. Time se objašnjavaju i mnogi oblici neurotičnog ponašanja, gdje dolazi do generalizacije uvjetnog refleksa.

6. Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim refleksima. Roditelji potkrepljuju dječije ponašanje bilo nagradama i kaznama tako da djeca zadržavaju ponašanje koje se nagrađuje a izbjegavaju ono koje se kažnjava. • Generalizacija podražaja je pojava da i podražaji slični uvjetovanom podražaju izazivaju uvjetovanu reakciju istog intenziteta.

8. B) mehaničko uvjetovanje • Mehaničkim učenjem koriste se ljudi i životinje. Osnovni mehanizam ovog učenja je da se dva ili više sadržaja više puta pojavljuju istovremeno ili u određenom vremenskom slijedu. Jedan sadržaj je podražaj, a onaj koji se javlja u određenom vremenskom slijedu je reakcija. • Prema Torndajku, za učenje je važna učestalost, vremenska bliskost i motiviranost subjekta da nešto nauči. • Problemom mehaničkog učenja bavio se i Ebinghaus koji je vršio eksperimente sam sa sobom, mjereći broj ponavljanja u učenju besmislenih slogova. On je primijetio daje učinak zapamćenih slogova sve sporiji kako se povećava broj ponavljanja, i to je nazvao negativno ubrzavanje (krivulje negativnog ubrzanja). Uglavnom čovjek ovim oblikom uči verbalne znake, brojeve i pokrete.

9. 2. Složeni oblici učenja • a) učenje na osnovu pokušaja i pogrešaka • Za razliku od jednostavnog učenja, gdje su sadržaji koje treba naučiti jasno zadani, kod složenih oblika učenja tek treba naći pravi odgovor kako bismo razriješili određeni problem. • Dakle, kod takvog učenja pokušavamo različitim reakcijama doći do odgovora, pri čemu se prave i greške, pa se takvo učenje zove učenje na osnovu pokušaja i pogrešaka. • I učenje na osnovu pokušaja i greški je jedan oblik učenja uvjetovanjem, s tim što odgovori nisu unaprijed dati i pri čemu se formira jednostavna veza između draži i odgovora.

10. Odgovor se treba tek naći, pa su pokušaji i greške instrumenti da se do njega dođe. Takvo uvjetovanje se, zbog toga, zove instrumentalno uvjetovanje. Za uspješnost u ovakvom učenju značajni su podsticaji, obično biološki a kod čovjeka još i sociološki. Znači, da bi se povećao učinak učenja, potrebno je određeno pojačavanje motiva nagradama. • Primjer:eksperiment sa mačkom u kavezu.

11. b) učenje uviđanjem • Ovaj oblik učenja se zasniva na uviđanju odnosa među predmetima i pojavama. Njegovu osnovicu predstavlja mišljenje kao najviša intelektualna funkcija kojom se razrađuju i misaono prerađuju određeni problemi. Misaoni procesi su uključeni i u učenje putem pokušaja i pogrešaka, ali samo kao način manipuliranja postupaka, dok su kod uviđanja mišljenje osnova učenja. • Uviđanjem mogu da uče i neke životinje, posebno čovjekoliki majmuni. • Čovjek koristi i druge oblike učenja, ali mu je ovaj svojstven, posebno kada rješava problemske situacije.

12. Poznate su nam četiri faze koje ljudi oriste u rješavanju problema: upoznavanje, inkubacija, iluminacija i verifikacija. • Kada se ljudi nađu pred problemom, prvo treba da steknu spoznaju o osnovnim elementima problema (upoznavanje). U sljedećoj etapi problem prividno miruje. Zapravo u toj etapi se problem rješava, samo što čovjek nije svjestan kojim to psihičkim procesima dolazi do rješenja (inkubacija). • Rješenje problema se odigrava iznenada tzv. "aha" doživljaj (iluminacija). Konačno rješenje treba provjeriti u praksi (verifikacija). Ovaj slijed etapa u rješavanju problema treba shvatiti uvjetno, jer ponekad se do rješenja dolazi bez inkubacije, ili pak nekada ne treba verifikacija, jer je rješenje bez dvojbe tačno. • Učenje se najčešće dijeli na verbalno i motorno.

13. Bitne odlike učenja uviđanjem su : • rješenje problema dolazi naglo; • jednom naučeni način rješavanja problema trajno se pamti; • stečeno znanje se može primijeniti u sličnim situacijama; • učenje uviđanjem se zasniva na mišljenju a ne na slučajnom pogađanju. • Učenje uviđanjem se zasniva na uviđanju odnosa među različitim pojavama i stvarima, zbog čega je ono posebno značajno pri rješavanju nekih problemskihsituacija.

14. VERBALNO UČENJE • To je svako učenje pri kojem se koriste jezički simboli. Torndajk je ustanovio zakon učestalosti, prema kojem uspješnost učenja verbalnih simbola zavisi od broja ponavljanja. • Utvrdio je da čovjek otprilike zapamti oko 8 besmislenih slogova ili brojeva u jednom ponavljanju. Kada se povećava broj slogova ili brojeva, potrebno je više ponavljanja, ali taj odnos nije linearan. Prema njegovom istraživanju, ispitanici su imali sljedeće postignuće: • 12 slogova ili brojeva -16 ponavljanja, • 24 sloga ili broja - 44 ponavljanja, • 36 slogova ili brojeva - 55 ponavljanja.

15. Također, broj zapamćenih besmislenih slogova zavisi i od ukupnog broja ponuđenih slogova. Naime, tada se pri jednom ponavljanju povećava ukupan broj, ali procenat zapamćenih riječi opada. • 10 slogova - zapamćeno 7 ili 70%. 49 slogova - zapamćeno 17 ili 34,7% , 100 slogova - zapamćeno 25 ili 25 %. Verbalno učenje zavisi od mjesta u nizu. Tako se lakše pamte riječi na početku i kraju, od onih u sredini. • Besmisleni sadržaj se teže pamti i uglavnom se mehanički uči, dok sadržaj koji ima smisla podrazumijeva logičko učenje i zato se lakše i brže uči.

16. MOTORNO UČENJE • Motorno učenje predstavlja učenje novih pokreta i radnji kao i povezivanje ranije naučenih u jedinstvene sisteme pokreta. U proces motornog učenja uključeni su senzorni i intelektualni procesi, ali prvenstveno motorni pokreti i radnje. • Ovim oblikom učenja stičemo različite navike i vještine. Sam proces formiranja navika i stjecanje motornih vještina prolazi kroz nekoliko etapa: • Kada se neki pokret nauči do nivoa automatizma, navike ili vještine se tada izvode uz veoma malo učešće svijesti. (Vožnja bicikla, plivanje, skijanje itd. su pokreti razvijeni do nivoa automatizma.)

17. TRANSFER UČENJA • Transfer je utjecaj ranijeg učenja ili aktivnosti na kasnije učenje ili aktivosti. Ovaj utjecaj može biti pozitivan i negativan. Pozitivan transfer je npr. kada neko svira klavir, on će prije naučiti da svira harmoniku nego neko ko uopće nije svirao. Negativan transfer je npr. kada neko nauči pogrešno kucati na daktilografskoj mašini, poslije mu je teže da nauči pravilno, nego da nije uopće učio. • Prema mišljenju mnogih psihologa i pedagoga, transfer je najvažnije područje u psihologiji učenja. Ovim problemom bavili su se i mislioci antičke Grčke. Platon je tvrdio da aritmetika, muzika i astronomija pomažu spekulativnom mišljenju. Slično je razmišljao i Džon Lok koji je za glavni cilj odgoja uzeo učenje klasičnih predmeta i vještina.

18. Pod utjecajem ovakvog učenja, u psihologiji se razvila pogrešna teorija tzv. psihologija moći. Prema ovoj teoriji, psihički život čovjeka je skup neovisnih kategorija. Tako su pamćenje, mišljenje, pažnja, percepcija i dr. posebna moć i, kao takva, može se uvježbavati. • Ovakvo stanovište je poslužilo kao osnova za teoriju formalnih disciplina. Pamćenje će se, prema ovoj teoriji, bolje razvijati ako budemo češće vježbali, za što su posebno preporučljivi predmeti latinski i matematika. Drugim riječima, vrijednost školskih predmeta nije u sadržaju, nego koliko mogu razvijati pojedine psihičke sposobnosti. Zato su u školama klasični jezici imali ključno mjesto, mada nisu imali stvarnu primjenu u životu.

19. Viljem Džems je želio provjeriti teoriju koju je zagovarala psihologija moći. Memorirao je poeme "Satir" i "Izgubljeni raj". Prvo je zapamćivao 158 stihova poeme "Satir", i za to mu je trebalo 131 minuta. • Poslije toga je 38 dana zapamćivao svaki dan po 20 minuta stihove iz poeme "Izgubljeni raj". • Nakon toga je ponovo učio stihove iz poeme "Satir". Za novih 158 stihova sada mu je trebalo 151 minuta, dakle, 20 minuta više nego što mu je trebalo prije vježbanja. • Slične rezultate su postigli i njegovi saradnici. Ovim eksperimentom je Viljem Džems dokazao da se učenjem stihova napamet ne može poboljšati pamćenje.

20. Jedna je grupa učila napamet, dok je druga slušala 76 minuta uputstva kako da uče i preostalo vrijeme su učili primjenjujući ta uputstva. Ova su uputstva sugerisala globalnu metodu, reprodukciju, podvlačenje, grupiranje, korištenje asocijacija i sl. • Poslije ovih vježbi obje su grupe dobile test, trebalo je da mehanički uče stihove, prozu, turske riječi, datume i slova. • Grupa koja je vježbala prema uputstvima imala je bolji uspjeh u testu, što potvrđuje da se uspjeh u učenju može poboljšati primjenom adekvatnih tehnika učenja.

21. Dakle, pozitivan transfer se javlja kada se: • uče slični sadržaji ili radnje; • koriste slične tehnike ili metode u učenju; • koriste slični principi u radu. Konačno, treba istaći da zahvaljujući pozitivnom transferu učenje nikad ne počinje iz početka.