1 / 86

Reakcije preosetljivosti

Reakcije preosetljivosti. Uloga imunog sistema u čovečjem organizmu. Zaštitna Zbivanja tokom imunološke reakcije mogu da izazovu i različita oštećenja organizma, kada se radi o reakcijama preosetljivosti ili alergijskim reakcijama

donnel
Download Presentation

Reakcije preosetljivosti

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Reakcije preosetljivosti

  2. Uloga imunog sistema u čovečjem organizmu • Zaštitna • Zbivanja tokom imunološke reakcije mogu da izazovu i različita oštećenja organizma, kada se radi o reakcijama preosetljivosti ili alergijskim reakcijama • ʺalergijaʺ(prev.sa grčkog)-ʺpromenjena reaktivnostʺ, a antigeni koji podstiču neku od ovih reakcija nazivaju se alergenima

  3. Šta je preosetljivost? • To je preterani ili neprimereni imuni odgovor na izlaganje antigenu, na koji postoji osetljivost, zahvaljujući imunom odgovoru • Ovakav izmenjeni imuni odgovor izaziva bolesti prouzrokovane preosetljivošču

  4. Patološke imune reakcije, odnosno oštećenja izazvana imunim odgovorom Dva tipa izmenjenih imunih reakcija, dovode do oštećenja odnosno do bolesti, kao posledica preosetljivosti Ako je imuni odgovor na strane antigene poremećen ili neadekvatno kontrolisan - dovodi do oštećenja tkiva Ako je imuni odgovor usmeren ka sopstvenim molekulima kao rezultat prekida autotolerancije (autoimunost – autoimuna bolesti)

  5. Reakcije preosetljivosti • Mogu biti posredovane antitelima ili limfocitima • One koje su posredovane antitelima nazivaju se reakcije rane preosetljivosti-vremenski se ispoljavaju ranije,nakon delovanja antigena • Reakcije posredovane limfocitima označavaju se kao reakcije kasne preosetljivosti

  6. Tipovi reakcija preosetljivosti I-tip-rana preosetljivost tipa anafilaksije-uzrokovana oslobađanjem medijatora anafilaksije iz mastocita i bazofilnih leukocita, nakon reagovanja antigena sa stvorenim IgE antitelima II-tip- citotoksična preosetljivost, posredovana antitelima (koja nisu IgE) koja su usmerena protiv antigena ćelija i tkiva - nastaju njihova oštećenja, ili bivaju fagocitovane; ili im se menja funkcija

  7. Tipovi reakcija preosetljivosti • III-tip-zasnovane na formiranju slobodnih imunih kompleksa sa solubilnim antigenima koji se talože u krvnim sudovima i izazivaju zapaljenje i oštećenje tkiva • IV-tip preosetljivosti nastaje zbog direktnog delovanja T-limfocita ili usled oslobađanja citokina od T-ćelija koji reaguju na sopstvene antigene u tkivima

  8. Tipovi preosetljivosti

  9. Tipovi preosetljivosti I tip II tip IV tip III tip

  10. Reakcija preosetljivosti ranog tipa-anafilaksija • Reakcije koje nastaju posle dodira već senzibilisane jedinke sa odgovarajućim antigenom mogu da budu opšte (u vidu generalizovane anafilaksije, tj.manifestacije anafilaktičkog šoka) • ili lokalne (u obliku preosetljivosti nazvanih atopijama)

  11. Šta znači pojam ʺrana preosetljivostʺ • To je imunološka osetljivost na antigene , koja se isopljava reakcijama u tkivu veoma brzo, nakon reagovanja antigena sa antitelima • Javlja se kod bilo koje jedinke odgovarajuće vrste kada je u pitanju anafilaksija i samo u genetski predisponiranih ili hiperreaktivnih jedinki kada se radi o atopiji

  12. Reakcija anafilaksije • Neophodne dve doze antigena: senzibilišuća i šokna doza i važan je način imunizacije, kao i vrsta antigena • Najbolji rezultati u izazivanju anafilaksije postižu se srednjim dozama rastvorljivih antigena ubrizganih intravenski u dve doze

  13. Reakcija preosetljivosti ranog tipa-anafilaksija brza reakcija krvnih sudova i glatke muskulature posredovana IgE antitelima i mastocitima , često praćena zapaljenjem Javlja se kod nekih osoba nakon susreta sa određenim stranim antigenima sa kojima su već bile u kontaktu "atopičari“- osobe koje imaju izraženu sklonost da razviju ovaj tip reakcije

  14. Uobičajeni tipovi reakcija rane preosetljivosti Anafilaksija-generalizovana manifestacija Polenska groznica, Alergije na hranu Bronhijalna astma

  15. U nastanku reakcije rane preosetljivosti događa se: Stvaraju se homocitotropna IgE antitela (reagini) u reakciji na antigen-alergen IgE antitela svojim Fc fragmentom se vezuju za receptore na mastocitima ponovno unošenje istog antigena: dolazi do unakrsnog povezivanja IgE antitela vezanih za mastocite (antigen se vezuje za bar dva ili više IgE antitela) oslobađanja medijatora iz mastocita (degranulacija)

  16. Alergeni -Antigeni koji izazivaju rekacije rane preosetljivosti: Proteini polena, određena hrana, otrovi insekata,(ubod stršljena) Životinjska perut, Lekovi (hemijski hapteni) : antibiotici-penicilin i polusintetski preparati, aspirin i drugi analgetici i nesteroidni antiimflamatorni lekovi, sulfonamidi, streptomicin, paraaminosalicilna kiselina , kontrasna sredstva

  17. Najčešći alergeni

  18. Najčešći alergeni

  19. Stvaranje IgE antitela Kada osoba koja je sklona alergiji dođe u kontakt sa alergenima (proteinski antigeni ili hemijske supstance koje se vezuju za proteine) dolazi do aktivacije TH2 ćelija i stvaranja IgE antitela Normalne osobe ne razvijaju snažan TH2 odgovor na većinu stranih antigena TH2 ćelije sekretuju IL-4 IIL-13 koji stimulišu B-limfocite da pređu u ćelije koje stvaraju antitela IgE klase Atopičari stvaraju velike količine IgE AT, na antigene koji kod većine ljudi ne izazivaju IgE odgovor Radi se o genetskoj predispoziciji

  20. Nastanak TH1 i TH2 ćelija nije slučajan proces • Regulisan je signalima koje naivne CD4+ T-ćelije dobijaju kada prepoznaju antigene mikroorganizama • Makrofagi i dendritske ćelije reaguju na bakterije i viruse lučenjem citokina IL-12 • IL-12 pospešuje diferencijacijaciju T-ćelija u TH1 pravcu koje luče Ƴinterferon (INF Ƴ)- stimuliše makrofage da ubiju mikroorganizam • Ako infektivni agens ne stimuliše produkciju IL-12 u APĆ, kod helminata, same T-ćelije luče IL-4 koji indukuje diferencijaciju ovih ćelija u TH2 pravcu

  21. Aktivnost TH1 i TH2 subpopulacija CD4+ T-ćelija

  22. Sinteza IgE antitela • Regulisana je nasleđem, predhodnom izloženošću antigenu i T-ćlijskim citokinima • TH2 ćelije luče IL-4 (potreban za promenu izotipa teškog lanca antitela u igE i za privlačenje eozinfila) i IL-5 koji privlači eozinofile neophodne u reakciji kasne faze • Atopičari imaju veće količine IgE i više receptora za IgE antitela na mastocitima i bazofilnim leukocitima od osoba koje nisu sklone atopiji • Atopijsko reagovanje je nasleđeno, ali ciljni organ je različit • Atopične osobe imaju više TH2 ćelija i svaka produkuje više IL-4.

  23. Na povećanu produkciju IgE kod atopičara utiču: • Nasledni faktori (MHC II, citokinski geni, receptori citokinskih gena...) • Priroda alergena (masa, glikozilacija, naelektrisanje, stabilnost) • Faktori spoljašnje sredine (izloženost infektivnim agensima, zagađenje, pušenje...)

  24. Aktivacija mastocita i sekrecija medijatora IgE antitela stvorena u odgovoru na alergen vezuju se za Fc receptore na mastocitima Proces oblaganja mastocita IgE antitelima naziva se "senzibilizacija“ Mastociti postaju osetljivi na aktivaciju pri sledećem kontaktu sa istim Ag Mastociti su prisutni u svim tkivima u organizmu, a koji će biti aktivirani zavisi od puta ulaska alergena (udahnuti alergeni aktiviraju mastocite u submukozi bronhija...) Bazofilne ćelije se nalaze u cirkulaciji i imaju manje značajnu ulogu u preosetljivosti

  25. Šta znaci aktivacija mastocita Aktivacija senzibilisanog mastocita događa se vezivanjem dva ili više IgE antitela na mastocitu prodrlim alergenom To dovodi do okidanja snažnog biohemjiskog signala iz receptora na mastocitu, koji dovodi do tri tipa odgovora u mastocitima: Degranulacije Sinteze i sekrecije lipidnih medijatora Sekrecije citokina

  26. Šta se događa pre degranulacije? • Posle vezivanja alergena za molekule IgE na • površini mastocita dolazi do smanjenja količine cikličnog adenozin monofosfata (cAMP) i prodora jona kalcijuma u ćeliju , što dovodi do oslobađanja vazoaktivnih amina –medijatora anafilaksije

  27. Šta su medijatori anafilaksije? • To su farmakodinamski aktivne supstance koje izazivaju reakcije preosetljivosti • Njihovo dejstvo može da se ispolji lokalno ili u slučaju naglog oslobađanja velikih količina, razvija se anfilaktički šok • To su: histamin, serotonin, bradikinin,SRS (sporo reagujuća supstanca) tj. leukotrijen D • Holin, acetilholin, heparin, eozinofilni hemotaktički faktor anafilaksije, faktor koji aktiviše trombocite

  28. Histamin • Ima ga u velikim količinama u mastocitima, značajan za anafilaktički šok • Maksimalno delovanje ispoljava za 1-2 minuta , aktivan je 10 minuta • Izaziva kontrakcije glatkih mišića (bronhija, ileuma, uterusa)- to su H1 receptori u ćelijama za histamin • dilataciju i povećanu propustljivost kapilara-H1 receptor • stimuliše zlezde sa spoljnim lučenjem-H2 receptori za histamin • Deluje hemotaktički na eozinofilne leukocite

  29. Histamin-posledice delovanja • Dovodi do: • pada krvnog pritiska, • pojave edema-opasan edem glotisa, • kontrakcije glatkih mišića (koja dovodi do dispnee i akutne respiratorne insuficijencije), • do smanjenja koagulabilnosti krvi (delovanjem heparina), • smanjenja minutnog volumena srca, trobocitopenije, • smanjenja količine komplementa

  30. Imunoglobulin E • IgE se stvaraju u limfnom tkivu respiratornog i gastrointestinalnog trakta. • Mogu tu da se zadrže ili da pređu u cirkulaciju, ali ne stupaju u slobodno vezivnje sa antigenom u cirkulaciji već na površini mastocita i bazofilnih leukocita

  31. Serotonin • Ima ga u trombocitima • Izaziva povećanu proustljivost kapilara • Kontrakcije glatke muskulature • Primarni medijator anafilaksije

  32. Sporo reagujuća supstanca (SRS) • Sekundarni medijator anafilaksije • Izaziva dugotrajne kontrakcije glatke muskulature • Značajan medijator u patogenezi bronhijalne astme • Po sastavu je mešavina leukotrijena

  33. Eozinofilni leukociti • U alergijskim reakcijama su prisutni u većoj količini • Oni ne oslobađaju medijatore • Regulišu intenzitet alergijske reakcije pošto sadrze enzime koji inaktivišu histamin i SRS

  34. Bradikinin • Izaziva sporu, trajnu kontrakciju glatkih mišića • Pojačanu vaskularnu propustljivost • Povećano lučenje zlezda sa spoljnim lučenjem

  35. Redosled događaja u I tipu preosetljivosti

  36. Redosled događaja u I tipu preosetljivosti I tip preosetljivosti

  37. Produkti mastocita Degranulacija-vazoaktivni amini i proteaze proteaze-oštećenje okolnog tkiva Lipidni medijatori:prostaglandini i leukotrijeni Prostaglandini-vazodilataciju Leukotrijeni –stimulišu produženu kontrakciju glatkih mišića Citokini-indukuju lokalno zapaljenje tj. -reakciju kasne faze u kojoj dolazi do mobilizacije leukocita: eozinofila, neutrofila i TH2 ćelija

  38. Biohemijski događaji tokom aktivacije mastocita

  39. Citokini koje stvaraju mastociti Mastociti luče :TNF i IL-4 dovode do zapaljenja u kome dominiraju eozinofili i neutrofili TH2 ćelije i mastociti luče IL-5 koji stimuliše eozionofile –oni oslobađaju proteaze koje dovode do oštećenja tkiva mastociti i epitelne ćelije tkiva luče hemokine koji doprinose nakupljanju leukocita

  40. Klinički sindromi i terapija Kliničke i patološke karakteristike reakcija rane preosetljivosti se razlikuju to se pripisuje razlici u količini medijatora koji se oslobađaju iz mastocita i tkivima u kojima se reakcija odvija Lokalna anafilaksija se manifestuje u specifičnim ciljnim organima kao što su: mukoza nosa, sluznica disajnih puteva, konjuktiva, gastrointestinalni trakt, koža

  41. Kliničke manifestacije atopijskih alergija • Alergijski konjuktivitis Alergijski rinitis (polenska groznica) Alergijska (bronhijalna astma) Urtikarija (koprivnjača) Atopijski dermatitis Alergijski angioedem i Sistemska anafilaksija • • • • • •

  42. Atopijske alergije • Su lokalne reakcije preosetljivosti • posledica su povečane produkcije IgE antitela, usled urođene deficitarnosti supresorske funkcije T-limfocita • oni normalno sprečavaju B-limfocite.tj.plazma ćelije da sintetišu veće količine antitela, pa i imunoglibulina E • ciljne ćelije IgE antitela su: bazofilni leukociti, mastociti i trombociti • Za stvaranje ovih antitela i za njihovo vezivanje za ciljne ćelije potrebno je 14 dana nakon prve doze antigena

  43. Kliničke manifestacije reakcija rane preosetljivosti

  44. Terapija anafilaktičkog šoka • Antihistaminici i adrenalin, • Kalcijum i kortikosteroidi koji deluju antiinflamatorno • Terapija treba da je dovoljno brza

  45. Charles Richet Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu 1913 "in recognition of his work on anaphylaxis"

  46. Terapija reakcija rane preosetljivosti • Inhibicija degranulacije mastocita (kromolin) • Antagonizovanje efekata mastocitnih medijatora (antihistaminici) • Smanjenje zapaljenja (kortikosteroidi) • Relaksacija glatke muskulature (inhibitori fosfodiesteraze) • “Desenzibilizacija” –ponavljana primena alergena u malim dozama

  47. Bolesti izazvane antitelima (citotoksični tip) II-tip preosetljivosti Antitela koja nisu IgE mogu da izazovu bolest vezujući se za ciljne antigene na ćelijama ili tkivima, kada moze nastati smrt takve ćelije (citotoksičan efekat) To su autoantitela IgM i IgG klase protiv sopstvenih antigena (ređe protiv antigena mikroorganizama) Stvaranje autoantitela je rezultat otkazivanja autotolerancije

  48. Postizanje citotoksičnog efekta • Fagocitozom i opsonizacijom se odstranjuju ove ćelije-(kada fagocit koji ima receptor za Fc fragment antitela fagocituje ćeliju za čiji površinski antigen je vezano specifično antitelo) • Aktivacijom komplementa klasičnim putem-nastaje C3b fragment,-pojačana fagocitoza, i aktivacija svih komponenti komplementa • Kontaktnom destrukcijom putem antitelo zavisne celularne citotoksičnosti • kada limfociti nula (NK) prepoznaju Fc fragment antitela i C3b koji je vezan za imuni kompleks

  49. Mehanizmi oštećenja tkiva –kasna faza reakcije Antitela specifična za ćelijske i tkivne antigene talože se u tkivima i prouzrokuju oštećenje: pokretanjem lokalnog zapaljenja stvoreni imunikompleksi talože se u krvnim sudovima i pokreću zapaljenje , tako što privlače leukocite IgG1 i IgG3 se vezuju za Fc receptore na neutrofilima imakrofagima-dovode do zapaljenja aktiviraju ove ćelije (stvaraju lizozomalne enzime-oštećenje lokalnog tkiva); aktiviraju sistem komplementa klasičnim putem

More Related