STRESNI I TRAUMATSKI DOGAĐAJI I NJIHOVE POSLJEDICE

1. STRESNI I TRAUMATSKI DOGAĐAJI I NJIHOVE POSLJEDICE Studijski centar socijalnog rada Osnove kriznih intervencija u socijalnom radu dr.sc. Linda Rajhvajn Bulat Snježana Marohnić

2. Znakovi stresa

3. 4 skupine znakova: • Emocionalni • Misaoni • Tjelesni/fiziološki • Ponašajni

4. 4 skupine znakova: • Emocionalni • Misaoni • Tjelesni/fiziološki • Ponašajni strah, nesigurnost, tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloženja, bezvoljnost, depresivnost, ljutnja, iritabilnost,osjećaj krivnje, nemoć

5. 4 skupine znakova: • Emocionalni • Misaoni • Tjelesni/fiziološki • Ponašajni samokritičnost, rastresenost (slaba koncentracija), zaboravljivost, “opsjednutost“ istim mislima, zbunjenost, izmijenjena percepcija

6. 4 skupine znakova: znojenje ruku, dlanova, lupanje srca, crvenilo lica, drhtanje ruku, bolovi u želucu, veće promjene u tjelesnoj težini, nesanica, glavobolja, iscrpljenost, seksualne teškoće, promjene apetita • Emocionalni • Misaoni • Tjelesni/fiziološki • Ponašajni

7. 4 skupine znakova: • Emocionalni • Misaoni • Tjelesni/fiziološki • Ponašajni plakanje, tjelesni nemir (lupanje prstima po stolu, nogama po podu), agresivnost, nekontrolirani ispadi, povlačenje u sebe, pretjerana uporaba alkohola/cigareta/kave, promjene svakodnevne rutine, promjene hranjenja

8. Načini suočavanja sa stresom

9. S obzirom na opći cilj koji želimo postići: • Načini S pomoću kojih nastojimo promijeniti stresor • Načini S pomoću kojih nastojimo prihvatiti situaciju kakva jest (jer ju ne možemo izmijeniti), trudeći se da je vidimo u boljem svjetlu nego u početku • Načini S pomoću kojih nastojimo izbjeći stresne situacije i događaje što više možemo

10. Prilagođene i neprilagođene reakcije (1) • Svaki pojedinac ima vlastite načine suočavanja sa stresom • Reakcije nisu same po sebi niti dobre niti loše, niti patološke niti zdrave • Načini reagiranja koje u normalnim uvjetima zovemo mehanizmima obrane ili mehanizmima otpora i smatramo ih neurotskim, u stresnim situacijama mogu biti vrlo funkcionalni

11. Prilagođene i neprilagođene reakcije (2) • Aktivan način suočavanja donosi bolje rezultate od pasivnog: • povećava osjećaj kontrole nad situacijom • pomaže da zaokupimo misli • pomaže oslobađanju energije i napetosti • smanjuje rizik od bolesti • Pretjerana pasivnost (povlačenje, fizička i mentalna neaktivnost)  ponuditi intervenciju, podržati i potaknuti klijenta da se aktivira

12. Prilagođene i neprilagođene reakcije (3) • Potrebno utvrditi: • jesu li reakcije djelotvorne u određenoj situaciji i za određenu osobu • vode li efikasnom načinu suočavanja sa stresom ili ka dugoročnim promjenama • u psihičkom i tjelesnom zdravlju • odnosima s ljudima • smanjenom funkcioniranju (na poslu, u obitelji, svakodnevnom životu)

13. Primjeri pozitivnog upravljanja stresom: • Upravljanje vremenom • Procjena prioriteta • Pozitivno mišljenje, optimizam • Prihvaćanje situacije i traženje novog smisla • Ne pretjerana identifikacija s događajima • Učenje novih vještina • Sportovi i hobiji –biti u formi • Tehnike opuštanja • Izražavanje emocija i upravljanje ljutnjom • Brinuti o sebi, “maziti se” • Učiti kako zaustaviti negativne misli • Tražiti podršku • Razgovarati i tražiti nove društveneaktivnosti

14. Primjeri negativnog upravljanja stresom: • Ljutnja, frustracija • Neprestano razmišljanje o stresnoj situaciji • Socijalno izoliranje • Agresivnost • Pretjerano konzumiranje alkohola, cigareta, kave, tableta,… • Pretjerana ovisnost o drugima • Anksiozno izbjegavanje potencijalno stresnih situacija • Samookrivljavanje

15. Reakcije na traumatske događaje

16. S obzirom na to kada se TR javljaju: • Traumatske stresne reakcije • Posttraumatske stresne reakcije Sklop osjećaja, misli i postupaka koji se pojavljuju još za vrijeme trajanja strahote ili neposredno nakon nje, a usmjereni su na uklanjanje i/ili ublažavanje utjecaja TD. (npr. tupost, gledanje u prazno, zaboravljanje pojedinosti događaja, bespomoćnost, …) Sklop osjećaja, misli i postupaka vezanih uz sjećanje na TD i njegove neposredne posljedice. • (npr. slika poginule osobe, trnci po tijelu prilikom prisjećanja, tuga, bol, bespomoćnost i nakon više dana, tjedana, …)

17. S obzirom na to u kojem području se TR javljaju: • Na emocionalnom planu • Na misaonom planu • Na tjelesnom planu • Na ponašajnom planu

18. S obzirom na to u kojem području se TR javljaju: • Emocionalni • Misaoni • Tjelesni/fiziološki • Ponašajni iritiranost, “zaleđenost”, užas, briga za sigurnost, osjećaj bespomoćnosti, stid, krivnja, osjećaj ranjivosti, udaljenosti/otuđenosti od drugih, gubitka kontrole, nade u budućnost, izrazit/pretjeran oprez i strah

19. 4 skupine znakova: • Emocionalni • Misaoni • Tjelesni/fiziološki • Ponašajni teškoće pamćenja, prisjećanja i koncentracije, teškoće pri donošenju odluka, previše misli odjednom, česta bolna sjećanja na događaj (slike, zvukovi, misli), noćne more, iskrivljen doživljaj vremena, gubitak interesa, praznovjerje, doživljaj besmisla

20. 4 skupine znakova: prekomjeran umor, nemir, vrtoglavice, drhtanje, teškoće disanja (gušenje i pritisak u prsima), česte prehlade i viroze, mučnina, proljev, mišićna napetost do bola (glava, vrat, leđa), poremećaj menstrualnog ciklusa • Emocionalni • Misaoni • Tjelesni/fiziološki • Ponašajni

21. izrazita/pretjerana osjetljivost (snažne reakcije na male podražaje, npr. trzanje na svaki šum), izbjegavanje osjećaja i razgovora vezanih uz traumu, narušena dnevna rutina i nemogućnost obavljanja uobičajenih zadataka, gubitak interesa za uobičajene aktivnosti, povlačenje ili pretjerana ovisnost, (auto)destruktivna ponašanja 4 skupine znakova: • Emocionalni • Misaoni • Tjelesni/fiziološki • Ponašajni + uobičajene reakcije na stresne događaje

22. Disocijacija za vrijeme traume Stanje ograničene ili poremećene svjesnosti za vrijeme i odmah nakon traume

23. Stanje potpune bespomoćnosti naročito često (naročito u početku) • Dugoročno gledajući, TD mogu dovesti do: • rušenja svjetonazora (npr. Svijet je sigurno mjesto, Postoji smisao u svijetu, Ja sam vrijedan, planovi za budućnost…) • osjećaja nesigurnosti za život • promjena u sustavu vrijednosti • pesimističnih očekivanja od budućnosti, … npr. Samo čekam što će mi se još dogoditi., Ništa više nije kao prije., Nikada više neću biti sretna., …

24. Zajednička obilježja reakcija nakon TD: • To su uobičajene, tj. očekivane reakcije u nenormalnoj situaciji • Funkcija – integrirati TD u životno iskustvo • Mogu se javiti odmah nakon traumatskog iskustva, ali i nekoliko mjeseci kasnije • Mogu trajati nekoliko tjedana, ali i nekoliko mjeseci • Većinom se smanjuju/ublažuju tijekom vremena • Ne ovise o dobi, spolu, obrazovanju, nacionalnosti, rasi, vjeri…

25. Savjeti za nošenje s traumatskim stresom: • Reducirati svakodnevne stresore!!! • Vidjeti reakcije kao normalne za nenormalnu situaciju • Prihvatiti podršku • Moći strukturirano pričati o onome što se dogodilo • Zaštititi se od podsjetnika ili od pretjeranog suočavanja • Ne previše aktivno izbjegavati situacije koje podsjećaju na TD

26. Kada TR prijeđu određenu mjeru (po intenzitetu, tj. subjektivnoj “nepodnošljivosti”, po opsegu i trajanju) posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), patološki oblik reakcije na TD obavezna stručna pomoć (psihoterapijski rad i, ponekad, farmakoterapija)

27. DSM-IV-TR kriteriji za PTSP (1) Izloženost traumatskom događaju Osoba je iskusila ili bila svjedokom u događaju gdje je prijetila opasnost od smrti ili ozbiljnog ozljeđivanja, odnosno postojala je prijetnja osobnom ili tuđem integritetu Osoba je iskusila intenzivan strah, bespomoćnost i užas Ponovno proživljavanje Ponavljajuća i intruzivna sjećanja Ponavljajući uznemirujući snovi Ponašanja ili osjećanje da se događaj ponavlja Intenzivna uznemirenost zbog podsjetnika Fiziološke reakcije na podsjetnik

28. DSM-IV-TR kriteriji za PTSP Izbjegavanje i otupljivanje Izbjegavanje misli, osjećaja ili razgovora Izbjegavanje podsjetnika Psihogena amnezija Značajan gubitak interesa za sudjelovanje u raznim aktivnostima Osjećaj odvojenosti ili otuđenja Ograničen raspon osjećaja Osjećaj skraćene budućnosti Povećana pobuđenost Teškoće sa spavanjem Iritabilnost ili ispadi gnjeva Teškoće koncentracije Velika pobuđenost (hipervigilitet) Pretjerane reakcije na podražaje

29. PTSP se dijagnosticira samo ako… • je osoba bila izložena TD • su prisutni simptomi iz sve tri skupine (intruzije, izbjegavanje, hipervigilitet) • je prošlo barem 4 tjedna od TD • reakcije narušavaju svakodnevno funkcioniranje u klinički značajnoj mjeri

30. Traumatski događaji najčešće povezani sa PTSP-om • Za muškarce: izloženost i svjedočenje borbi (28,8% muškaraca s PTSP-om navelo je izloženost borbama kao najgoru traumu) • Za žene: silovanje i seksualno zlostavljanje (kada su navedeni kao najgori događaji, vjerojatnost PTSP-a je bila 45,9% za slučajeve silovanja i 26,5% za zlostavljanja) (Kessler i sur., 1995)

31. Prirodni tok traumatskog stresa Galeai sur. (2003)

32. Prirodni tok traumatskog stresa Foa & Rothbaum (1990)

33. Tijek oporavka od traume Reakcije koje vode oporavku • Neposredne reakcije (emocionalne, kognitivne, ponašajne, tjelesne) • Negiranje i potiskivanje • Intruzivne slike i misli • Prorada iskustva • Završavanje i povratak u normalan život Reakcije koje vode u patologiju • Preplavljenost neposrednim reakcijama (emocijama) • Panika ili potpuna iscrpljenost • Izrazito izbjegavanje misli, slika, osjećaja vezanih uz TD i svih situacija-podsjetnika • Alkohol i destruktivna ponašanja • Preplavljenosti slikama, osjećajima i mislima • Psihosomatski poremećaji • Poremećaji ličnosti

34. Činitelji koji određuju vrstu i jačinu reakcija na traumu: • Osobine pojedinca • Dimenzije traumatskog događaja • Osobine socijalnog okruženja

35. Činitelji koji određuju vrstu i jačinu reakcija na traumu: • Osobine pojedinca • Dimenzije traumatskog događaja • Osobine socijalnog okruženja • Osobine ličnosti u užem smislu (neuroticizam, ekstraverzija, mjesto kontrole, …) • Kognitivni stil (skup stavova, uvjerenja i motiva)

36. Činitelji koji određuju vrstu i jačinu reakcija na traumu: • Osobine pojedinca • Dimenzije traumatskog događaja • Osobine socijalnog okruženja • Vrsta (prirodan TD ili izazvan ljudskim činom) • Trajanje • Stupanj složenosti (jedan ili višestruk) • Je li TD pogodio jednu ili više osoba • Postoji li mogućnost da će se događaj ponoviti

37. Činitelji koji određuju vrstu i jačinu reakcija na traumu: • Osobine pojedinca • Dimenzije traumatskog događaja • Osobine socijalnog okruženja • Razina podrške drugih ljudi i osobna percepcija pomoći od takve podrške • Društveno prihvaćeni načini reagiranja • Različiti rituali (tugovanja, izražavanja osjećaja • Stavovi društva prema određenom TD

38. Stigmatizacija žrtve TD • Pojedinci, obitelji ili čak čitava lokalna zajednica često nastoje izbjeći žrtve TD • Podsjećaju nas na našu vlastitu, duboko ukorijenjenu osjetljivost na neočekivane i teške događaje • Posljedica očekivanja i želje drugih da žrtvi “već jednom bude bolje” jer je okolini teško podnijeti i izdržati vrijeme potrebno za oporavak • Posljedica svega je da žrtvama često nedostaje podrška iz okoline, što njihovo podnošenje čini još težim

39. POSREDNA TRAUMA

40. Odnosi se na traumatizaciju koja se javlja zbog izloženosti tuđim traumatskim iskustvima, bilo kod stručnjaka, bilo u svakodnevnom životu. • Posredna trauma kod pomagača javlja se zbog događaja što ih klijenti opisuju svojim pomagačima, a ti događaji onda posredno traumatizirajuće djeluju na pomagače (npr. razgovor s tjelesno/seksualno zlostavljanim djetetom, razgovor s majkom koja je nasilnom smrću izgubila dijete)

41. Osjećamo se KAO da se to dogodilo nama i imamo slične reakcije kao i oni! • Zbog toga mi tome ne pridajemo veliku pažnju i ne tražimo pomoć • Nitko nam ne priznaje pravo da smo žrtva zato što to slušamo, ali mi to pravo imamo • Koristiti to pravo znači zahtijevati rad pod supervizijom ako radimo s traumatiziranim K te kod sebe pratiti znakove traumatskog stresa

42. “Supermen reakcija” – stručnjaci koji dok su na svom radnom mjestu savršeno funkcioniraju, dok se simptomi posredne traume pojavljuju tek kad dođu kući. • Pomagači su naročito skloni tim reakcijama jer okolina od njih očekuje da su na poslu profesionalci, odnosno da ih njihovo obrazovanje savršeno štiti od posredne traumatizacije

43. DOMAĆA ZADAĆA

44. Do 23.04. • Odaberite jedan dan u kojem ćete posvetiti pozornost stresnim događajima i na kraju dana analizirajte stresore koji su se pojavljivali, strategije suočavanja s njima te ishode • opišite ili shematizirajte na svoj način

45. Do iduće srijede trebate osmisliti, isplanirati svoj SAVRŠENI, ali IZVEDIVI DAN! • namijenjen samo uživanju, opuštanju ili “nemanju” stresa • od jutra do navečer isplanirati što, s kim i gdje biste voljeli raditi te kada ćete taj dan ostvariti (najkasnije do 06.05.!)

46. Literatura: • Arambašić, L. (2000). Psihološke krizne intervencije. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć. • Stresni i traumatski događaji i njihove posljedice (L. Arambašić) • Galea, S., Vlahov, D., Resnick, H., Ahern, J., Susser, E., Gold, J., Bucuvalas, M. i Kilpatrick, D. (2003). Trends of Probable Post-Traumatic Stress Disorder in New York City after the September 11 Terrorist Attacks,American Journal of Epidemiology, 158 (6), 514-524.