Sociologija religije
Download
1 / 23

Sociologija religije - PowerPoint PPT Presentation


  • 252 Views
  • Uploaded on

Sociologija religije. Sociologija religije je znanstvena disciplina koja proučava funkciju, historijsku podlogu, razvoj religije u društvu, posljedice djelovanja društva na religiju , te utjecaj religije na društvo. Max Weber-Nastanak religija.

loader
I am the owner, or an agent authorized to act on behalf of the owner, of the copyrighted work described.
capcha
Download Presentation

PowerPoint Slideshow about ' Sociologija religije' - carson


An Image/Link below is provided (as is) to download presentation

Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author.While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - E N D - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Presentation Transcript


Max weber nastanak religija
Max funkciju, historijsku podlogu, razvoj religije u društvu, Weber-Nastanak religija

  • Religiozno ili magično motivirano djelovanje je ovostrano usmjereno i relativno racionalno.

  • Čarobnjaštvo je pak iracionalno i odgovarajuće djelovanje.

  • Duhje materija ali ipak nevidljiva i neosobna.

  • Čarobnjak je trajno karizmatski kvalificiran čovjek u odnosu na druge svakidašnje ljude koji posjeduje izvansvagdanje sile. On postiže stanje ekstaze.

  • Svakidašnji ljudi, laici, ekstazu shvaćaju kao socijalnu formu koju postižu orgijama i sredstvima u svrhu orgija.


  • Duša funkciju, historijsku podlogu, razvoj religije u društvu, se tada smatrala odvojenom od tijela. Može se utjeloviti u stvarima: biljkama, životinjama ili ljudima. To su njeni stupnjevi apstrakcije.

  • Javljaju se i bogovi ili demoni koji nemaju vlastito ime nego se nazivaju prema događajima nad kojima posjeduju silu, a kasnije to obilježje postaje vlastitim imenom. Bogovi se mogu personalizirati i depersonalizirati.

  • Smatralo se da duša pokojnika gleda baštinike kako uživaju u njegovoj imovini. Zato se nastojala odstraniti zavist duše ili pridobiti njenu naklonost.

  • Ideja o dušama, bogovima i demonima prethodila je shvaćanju da se iza realnog svijeta krije nešto drugo, duševno, na koje se putem moći simbola pokušalo utjecati.


  • Unutar zajednice stvaraju se položaji moći onih znalaca koji su simbolici znali dati vjeru i misaono oblikovanje.

  • Zbiljsko se žrtvovanje zamjenjuje simbolima.

  • Svakom se zbiljskom djelovanju pridodao simbolički značaj. Svako pak odstupanje od iskušanog djelovanja narušava taj značaj. Stoga se teško podnose bilo kakve novine u simbolici.

  • Time je prvi i temeljni učinak religije na način života i privredu bilo generalno stereotipiziranje.

  • Ono sveto je ono nepromjenljivo.

  • Tako je animistički naturalizam prešao u simbolizam.


  • Apstraktna predodžba boga postaje koji su simbolici znali dati vjeru i misaono oblikovanje. kultom s kojim se povezuje udruga ljudi.

  • S vremenom dolazi do antropomorfizacije bogova i stvaranja međusobnih kompetencija među njima.

  • Pojedine vrste bogova i demona uvjetovane su ekonomskom i historijskom sudbinom pojedinih naroda. Prema ekonomskom značenju pojedini bog može postići primat među bogovima. Prema tome se štuju ktonički bogovi(majka zemlja) i bogovi nebesnici.

  • No postoji i konfederacijski bog, bog političke udruge. Takav je bio Jahve- bog saveza. Tu se javlja ugovorni odnos boga i ljudi koji moraju slijediti ritualne, sakralnopravne i socialnoetičke dužnosti, ali i obećanja čije se kršenje opravdano opominjalo golemom božjom moći.


  • Specifičnost boga Jahve je ta da on djeluje koji su simbolici znali dati vjeru i misaono oblikovanje. iz daljine, on je bog naroda. Iz tog slijedi prihvaćanje drugih bogova od strane Izraelskog naroda i predodžba o Jahvi kao univerzalnom, svemoćnom bogu.

  • Nastanak lokalnih bogova, osim za naseobinu, vezan je za lokalnu udrugu kao nositelja političkih značajnosti

  • Osim lokalnih bogova političkih udruga postoje i bogovi zanimanja.

  • Ovisno o prirodnim i ekonomskim uvjetima bog osvaja primat među bogovima odnosno monopol božanstva.

  • Strogo monoteističke religije su u osnovi samo židovstvo i islam.

  • No niti jedna religija nije iskorijenila postojanje demona i duhova, već ih je samo podredila moći boga.


  • Bog koji su simbolici znali dati vjeru i misaono oblikovanje. dobiva primat tako da mu se pridodaju sve funkcije koje bi inače bile podijeljene drugim bogovima.

  • Svako razvijeno mišljenje o bogu teži smislu da bog bude univerzalan, da poprimi više monoteističkih obilježja.

  • Zapreke razvitku strogog monoteizma nalazile su se u snažnim idejnim i materijalnim interesima svećenstva i religioznim interesima laika.

  • S toga je i podrijetlo religijskog kulta, pjesme, drame, plesa u magičnoj moći.

  • Tako moć, osim što je sila duha, može biti u službi čovjeka jer onaj tko posjeduje karizmu je snažniji i od boga, pa ga može prinuditi prema svojoj volji. Tada je religiozno djelovanje prinuda boga a ne služba božja, a zazivanje boga nije molitva nego magična formula.


  • Zadobivanje koji su simbolici znali dati vjeru i misaono oblikovanje. milosti od zemaljskog moćnika pomoću molitvi, darova, služenja, podmićivanja i dobro ponašanje prenese se na ponašanje prema bogovima. Tada nastaje nužnost službe božje, a njeni elementi, molitva i žrtvovanje, prvobitno su magičnog podrijetla.

  • Rastuće predodžbe o moći bogova njegov karakter kao osobnog boga uvjetuju rastuće nemagične motive. Bog postaje gospodar kojem se približava samo s molbama i darovima. Glavni je motiv otklanjane ovostranog zla i priklanjane onostranom probitku.

  • Rezultat toga je povlačenje praktičnog racionalizma, jer smisao religioznosti nije više u ekonomskim, već u izvansvijetovnim ciljevima. Molbu, žrtvovanje, štovanje možemo kao religiju i kult odvojiti od magične prinude, kao i bogove od demona , ali nikada do kraja jer posvuda postoje magični sastavni dijelovi.


Stale i klase i religija
Staleži, klase i religija koji su simbolici znali dati vjeru i misaono oblikovanje.

  • Seljaci koji su snažno vezani za prirodu postat će sunositelji religije jedino tamo gdje mu prijete veleposjedničke ili političke sile koje ga žele proletarizirati ili porobiti. Ta je religioznost usmjerena socijalnom moralizmu i poziva na izjednačavanje staleža. Kasnožidovska župna pobožnost, rano kršćanstvo i srednjovjekovna Crkva seljake svrstava među vjernike nižeg ranga. Tek je moderni razvitak vjerovao u specifičnu vrijednost pobožnosti seljaka.

  • Ratničko plemstvo i feudalne sile ne postaju lako nositelji religiozne etike. Pojam grijeha, izbavljenja, poniznosti direktno vrijeđa ovaj sloj. Prihvatiti religioznost, pokloniti se proroku ili svećeniku za njih je nedostojanstveno i neplemenito.


  • Ratnik nerado prihvaća bilo što od religioznosti osim zaštite od zle čarolije te ceremonijalne rituale koji podižu osjećaj dostojanstva.

  • Proročka religioznost povezana je sa viteškim staležomonda kada svoja obećanja poklanja ratniku za vjeru. Tada se stvara koncepcija jednog svjetskog boga i odbačenost nevjernika kao njegovog neprijatelja.Stari ratovi Izraelaca pod Jahvinim spasiteljima nazivali su se svetim ratovima.Viteški redovi, poput templara sa prvotno pacifističkom idejom, općenito tek formalno imaju posla sa religioznošću spasa.

  • Stajaća vojska, kao birokratizirana organizacija, svoju je religioznost vezala uz župnu religiju Mitre sa svojim obećanjem onostranosti, magično-sakramentalnim udjeljivanjem milosti i hijerarhijskim napredovanjem u posvećenju.

  • .


  • No birokratizacija je u pravilu nositelj racionalizma i ideala discipliniranog poretka i mira kao vrijednosnog mjerila. Nju obično karakterizira prezir prema iracionalnoj religioznosti.

  • Građanski slojpokazuje najveće kontraste u religioznosti. Trgovci, prema svojem ovostranom stavu života ne priključuju religioznosti. Takav stav zauzimaju i politički zastupnici te zastupnici kolonijalnog kapitalizma. Etičko racionalna religioznost jača što se više udaljava od političko uvjetovanog kapitalizma i što se više približava građansko ekonomskom klasnom karakteru.

  • Unutar slojeva malograđanstva, pogotovo obrtništva, postoje najveće opreke u religioznosti. Specifičnom obrtničkom religioznošću od početka je bilo staro kršćanstvo. U srednjovjekovlju je malograđanstvo najpobožnije.


  • Samo tamo gdje je nastala župna religioznost mogla je steći pristaše u malograđanskim krugovima i trajno utjecati na njihov način života.

  • Robovi i slobodni najamnici, kao negativno privilegirani sloj, nisu nikada bili nositelji specifične religioznosti. Religija Mitre je imala mnoge sljedbenike u tom sloju. Kršćanska propaganda, idejom Spasiteljevog oslobođenja robova, računala je baš na to neslobodno malograđanstvo, no naprotiv ono uopće nije bilo tlo za župnu religioznost ili religioznu propagandu.

  • Moderni proletarijat i modernu buržoaziju karakterizira odbijanje religioznog. Njihov racionalizam se nalazi u posjedu ekonomske moći i ne može nositi religijski karakter. Tek u ograničenom smislu postoji klasna religioznost negativno privilegiranih slojeva.


Sekularizacija
Sekularizacija steći pristaše u malograđanskim krugovima i trajno utjecati na njihov način života.

  • Sociolozi 19-ogstoljeća- Comte, Spencer, Durkheim, Weber, Marx i Freud- vjerovali su da će industrijalizacijom religija izblijediti i postati nevažna. Tokom posljednjeg desetljeća 20-ogstoljeće takve su teze podvrgnute većoj kritici jer se ukazuje na razne pokazatelje zdravlja i vitalnosti religije danas.

  • Postavlja se pitanje jesu li slavni sociolozi zbilja bili u potpunoj zabludi? RonaldIngleharti PippaNorrissmatraju da nisu, jer se prerano pokopala teorija sekularizacije, kritika se previše oslanja na SAD, te na kršćanstvo i protestantizam. Oni smatraju da treba promatrati religioznost siromašnih nacija čija je egzistencija trajno ugrožena. Dokazuju da se proces sekularizacije, kao erozija religijskih vrijednosti, vjerovanja i prakse, najjasnije zbiva u bogatim postindustrijskim nacijama.


  • Ronald Inglehart i Pippa Norris stvaraju svoju steći pristaše u malograđanskim krugovima i trajno utjecati na njihov način života. Teoriju egzistencijske sigurnosti i sekularizacije koja se temelji na dvama jednostavnim aksiomima- aksiom sigurnosti i aksiom kulturnih tradicija.

  • AKSIOM SIGURNOSTI- Temelji se na shvaćanju da se društva razlikuju prema razini svojeg razvitka, socijalno-ekonomskoj jednakosti, te po tome u kojoj mjeri osiguravaju osjećaj egzistencijske sigurnosti.

  • AKSIOM KULTURNIH TRADICIJA- Temelji se na shvaćanju da se religijska vjerovanja, vrijednosti i prakse korijene u dugotrajnim kulturnim tradicijama i historijama.

  • Oni analiziraju koliko je ljudima u raznim društvima važna religija u životu, koliko sudjeluju u bogoslužju i molitvi. Analiza je pokazala da su te komponente usporedive među kulturama, te da imaju snažan utjecaj na svjetonazor i ponašanje ljudi.


  • Većina Europljana se identificiraju kao vjernici no važnost religije i njen utjecaj na njihov život postupno opada. Ključni je problem u razlici onoga što je ljudi kažu da im je važno i onoga što zbilja čine.

  • Postoje dvije tradicionalne teorije sekularizacije:

  • TEORIJA POTRAŽNJE koja je fokusirana «odozdo nagore» tvrdi da se u industrijaliziranim društvima, bez obzira što religijske vođe pokušavali, religiozne navike postupno istroše.

  • TEORIJA PONUDE koja je fokusirana «odozgo nadolje» tvrdi da je potražnja društva za religijom konstantna, a sve varijacije vitalnosti duhovnog života rezultat su ponude na religijskom tržištu.


Religija protestantska etika i moralne vrijednosti
Religija, protestantska etika i moralne vrijednosti važnost religije i njen utjecaj na njihov život postupno opada. Ključni je problem u razlici onoga što je ljudi kažu da im je važno i onoga što zbilja čine.

  • Weberova Protestantska etika i duh kapitalizma jedna je od najutjecajnijih rasprava o porijeklu modernog kapitalizma. Glavna je problematika rasprave bila zbog čega je kapitalizam nastao na zapadu, konkretno u protestantskim a ne katoličkim društvima ili negdje drugdje. Weber je zapazio da materijalni uvjeti nisu bili dovoljni za razvoj kapitalizma jer su postojali i u ranijim civilizacijama prije protestantske reformacije, bio je potreban posebni kulturni etos.

  • Asketski protestantizam zalagao se za marljiv rad ljudi, financijske dobitke, razborito investiranje. Rad je smatran moralnom dužnosti, a profit se nije smio rasipavati. Rad je poziv koji će biti nagrađen od pravednoga boga. Vrline teškog rada su bile kulturni temelj za razvoj kapitalizma.


  • Ronald važnost religije i njen utjecaj na njihov život postupno opada. Ključni je problem u razlici onoga što je ljudi kažu da im je važno i onoga što zbilja čine. Ingleharttvrdi da je uspon protestantske etike, kao materijalističkog sustava, bio ključ nastanka kapitalizma i industrijalizacije na zapadu. No uspon postmaterijalističkih vrednota, koje se razvijaju pod uvjetima obilja, zaustavlja uspon protestantske etike. Iz tog razloga danas je protestantska etika najenergičnija u istočnoj Aziji koju karakterizira oskudica, a slabi pak u razvijenoj Europi.

  • Istraživanje World ValueSurvey-a je pokazalo da se radne vrednote mogu svesti na tri glavne dimenzije:

  • Intrinzične koristi rada

  • Rad kao dužnost

  • Materijalne nagrade iz rada


  • Rezultati istraživanja su pokazali, suprotno veberovskoj tezi, da oni koji danas žive u protestantskim društvima pokazuju najslabiju radnu etiku, dok društva muslimanske kulture pokazuju najjaču radnu etiku.

  • Usporedba katoličkog i protestantskog društva pokazuje da je veća radna etika katolika nego protestanata. Razlog tome je što su protestantska društva prva postala bogata i okrenula se ležernijem životu.

  • Određeni etički standardi podržavaju kapitalizam, poput poštivanja zakona, plaćanja poreza, poštenja u javnim transakcijama, nepostojanje korupcije.

  • Glavni je problem današnjeg ekonomskog razvoja prošireno mito i korupcija, koja donosi korist samo vladajućim elitama. Postavlja se pitanje doprinosi li religijska kultura stvaranju etičkih standarda koji potiču ekonomski razvoj?


  • Istraživanje je pokazalo da nikakvi argumenti to ne mogu potvrditi jer protestantska društva, iako pokazuju da su blago moralnija od katoličkih društava, ipak ne potvrđuju najviše etičke standarde među svim društvima.

  • Etičke stavove kultura možemo uspoređivati i prema pitanjima života i smrti, odnosno smatraju li ljudi opravdanim ili neopravdanim abortus, eutanaziju i samoubojstvo.

  • Zaključak istraživanja je da su postindustrijska društva liberalnija u svojim moralnim stavovima, dok su se siromašnija društva pokazala vrlo tradicionalnima. Istraživanje također potvrđuje utjecaj religijske kulture na stavove društva.


  • ZAKLJUČAK potvrditi jer protestantska društva, iako pokazuju da su blago moralnija od katoličkih društava, ipak ne potvrđuju najviše etičke standarde među svim društvima.

  • Svjetske religije vrše trajan utjecaj na ljude u društvu. Aktivni pripadnici vjerske službe najizloženiji su utjecaju vjerskih vođa. Weberova teorija pokazuje da crkvene vrednote imaju važnu ulogu u privrednom rastu i razvoju. Posebice protestantski duh na razvoj kapitalizma.

  • Društveni je razvoj doprinio moralnom liberalizmu i traženju prilika za samoispunjenjem izvan radnom mjesta.


Lanstvo u religijskim zajednicama
Članstvo u religijskim zajednicama potvrditi jer protestantska društva, iako pokazuju da su blago moralnija od katoličkih društava, ipak ne potvrđuju najviše etičke standarde među svim društvima.

  • S razinama ljudskog i političkog razvoja raslo je i članstvo u religijskim organizacijama. A sa širenjem građanskog društva i demokracije članstvo u drugim interesnim skupinama i socijalnim pokretima. Pohađanje religijskih službi povezano je sa pripadanjem određenim nereligijskim organizacijama i udrugama društva.

  • Individualno članstvo raste sa dobi i razinom dohotka osobe.

  • Spol pak nije toliko značajan, ali se očituje jača religioznost žena nasuprot većoj sklonosti muškaraca da se pridruže različitim organizacijama.

  • Stupanj obrazovanja ima negativan utjecaj na članove. Onima koji su religiozni, a niže obrazovani organizacije nude angažman u zajednici i na taj ih način kontroliraju. 


ad