1 / 42

Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece

Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece. Prof. dr Gordana Kovaček-Stanić Pravni fakultet u Novom Sadu. Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece. Doneta: 1980. Stupila na snagu: 1983. Ratifikovana u SFRJ: 1991.

Download Presentation

Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece Prof. dr Gordana Kovaček-Stanić Pravni fakultet u Novom Sadu

  2. Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece • Doneta: 1980. • Stupila na snagu: 1983. • Ratifikovana u SFRJ: 1991. • Ugovorne stranke: 81 država

  3. Cilj Haške konvencije Zaštita dece od štetnih posledica odvođenja u inostranstvo od strane jednog roditelja Učestalost odvođenja dece je posledica: • globalizacije, što uključuje • lakša međunarodna putovanja • sve više međunarodnih brakova • sve veći broj razvoda

  4. Podaci o broju dece • U Francuskoj se oko 1000 dece nezakonito odvede u inostranstvo, u Nemačkoj oko 100 u SAD oko 1500.

  5. Mehanizam Haške konvencije Zasniva se na: • saradnji centralnih izvršnih organa država ugovornica • prezumpciji da protivpravno odvođenje deteta u inostranstvo nije u interesu deteta • načelu momentalnog povratka deteta u zemlju poslednjeg prebivališta

  6. Mehanizam Haške konvencije • vraćanje na status koji je postojao pre protivpravnog odvođenja • onemogućavanje postizanja prednosti u borbi za staranje nad detetom na strani roditelja koji je protivpravno odveo dete • Ne uključuje odluku o pravu na staranje nad detetom niti bilo koju drugu meritornu odluku u vezi s tim pravom! (čl. 19.)

  7. Uslovi za donošenje odluke kojom se nalaže povratak deteta Podnosilac zahteva za povratak mora prima facie dokazati: • da je redovno boravište deteta u državi različitoj od one u koju je dete odvedeno (čl. 3.1a) • da odvođenje deteta predstavlja povredu prava na staranje u državi iz koje je dete odvedeno (čl. 3.1a) i to bez obzira da li postoji odluka organa ili po zakonu • da je podnosilac faktički izvršavao pravo na staranje nad detetom u trenutku odvođenja (čl. 3.1b) • dete ispod 16 godina

  8. Redovno boravište -predlog • Pod redovnim boravištem podrazumeva se mesto gde je dete živi duže vreme, bez obzira na nameru deteta, odnosno lica sa kojim živi da se tu nastani i nezavisno od upisa u evidenciju nadležnog organa ili dozvole boravka ili nastanjenja. Posebno se uzimaju u obzir porodične okolnosti i obaveze lične ili poslovne prirode lica sa kojim dete živi, kao i obaveze deteta, koje ukazuju na trajne veze sa ovim mestom ili na nameru da se takve veze zasnuju.

  9. Odbijanje zahteva za povratak deteta Ako je podnosilac dokazao prima facie činjenice, njegov zahtev se može odbiti: • ukoliko se može dokazati da se roditelj složio ili da je naknadno pristao na odvođenje deteta; (čl. 13.1a) • ako postoji ozbiljna opasnost da bi povratak deteta izložio dete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi, ili da bi na drugi način doveo dete u nepovoljan položaj; (čl. 13.1b)

  10. Odbijanje zahteva za povratak deteta • ako je dete odgovarajućeg uzrasta i zrelosti i odbija povratak; (13.2.) • ako je postupak povratka započeo više od godinu dana nakon odvođenja, a dete se u međuvremenu prilagodilo novoj sredini; (čl. 12.) • ako bi povratak predstavljao kršenje osnovnih principa zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda države kojoj je zahtev upućen (čl. 20.)

  11. Stranke u postupku • Ko može da podnese zahtev: • Svako lice, institucija ili organ koji tvrdi da je dete premešteno ili zadržano kršeći pravo na staranje • Protiv: • Otmičar, davalac utičišta, roditelj ili staratelj, bilo koje lice u čiju korist je doneta odluka o staranju

  12. Centralni izvršni organi država ugovornica • saradnja u cilju zaštite prava deteta i omogućavanja povratka deteta (Čl. 7.) • pružanje pomoći pri lociranju deteta i, ako je moguće, dobrovoljnom povratku deteta (Čl. 7.2a) • pokreću ili pomažu pri pokretanju postupaka radi povratka deteta (7.2f) • traže preduzimanje privremenih mera radi zaštite deteta (7.2b) • obezbeđuju uslove za siguran povratak deteta (7.2h) • obezbeđuju izvršavanje prava na kontakt sa detetom (7.2f)

  13. Centralni izvršni organi država ugovornica • U Srbiji Ministarstvo pravde • U nekim državama (npr. Slovenija) Ministarstvo unutrašnjih poslova • U nekim državama (npr. Hrvatska, Makedonija) Ministarstvo za socijalnu politiku

  14. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda • Član 8. jamči pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života • Suštinski cilj člana 8. je zaštita pojedinca od arbitrarnog delovanja državnih organa • Države imaju pozitivne obaveze obezbeđenja poštovanja porodičnog života

  15. Odnos člana 8. i Haške konvencije • Konvencija se mora primenjivati u skladu sa pravilima međunarodnog prava, posebno onima koji se odnose na međunarodnu zaštitu ljudskih prava • Pozitivne obaveze iz člana 8. Konvencije o spajanju roditelja i njihove dece, moraju se tumačiti u svetlu Haške konvencije • Bitni predmeti: Ingnaccolo Zenide v. Rumunije, 25.1.2000.; Sylvester v. Austrija, 24.4.2003.; Maire v. Portugal, 26.6.2003.

  16. Problemi u primeni konvencije u Srbiji • Neujednačeno i konfuzno postupanje sudova • u odnosu na primenu materijalnog i procesnog prava • Nesnalaženje u izboru metoda pravne zaštite (parnični, vanparnični ili izvršni postupak?); • Nepoštovanje zahteva hitnog postupanja i rokova utvrđenih Konvencijom za donošenje odluke o povratku (6 nedelja, član 11); • Sporost u sprovođenju postupaka za obezbeđenje kontakata deteta sa roditeljem od koga je protivpravno odvedeno

  17. Poseban zakon o sprovođenju Konvencije? • Mogućnost neposredne primene Konvencije: prema članu 16. stav 2. Ustava Republike Srbije, potvrđeni međunarodni ugovori sastavni su deo unutrašnjeg pravnog poretka i neposredno se primenjuju; • Pitanje celishodnosti: celishodno je posebnim propisom detaljno urediti postupanje državnih organa u primeni Konvencije, otkloniti nejasnoće i ujednačiti praksu, a time – doprineti boljoj i efikasnijoj zaštiti prava deteta.

  18. Оtvorena pitanja • Pitanje ovlašćenja centralnog izvršnog organa u odnosu na druge organe i službe koji učestvuju u postupku (policiju, sud, tužilaštvo, organ starateljstva); • Pitanje učešća centralnog izvršnog organa u sudskom postupku (stranačka sposobnost).

  19. Problemi u praksi pokazuju: • Da je neophodno ujednačavanje postupanja svih aktera u procesu zaštite deteta; • Da je neophodno normiranje određenih pitanja sudske procedure (vrsta postupka, procesna načela, rokovi za preduzimanje određenih procesnih radnji,primena medijacije, obaveze organa starateljstva, privremene mere, učešće deteta u postupku, dejstvo žalbe, isključenje prava na reviziju, pitanje troškova postupka i dr.); • Da je neophodno propisati posebna pravila izvršnog postupka (npr. isključiti novčano kažnjavanje kao necelishodno).

  20. Radna verzija Nacrta zakona • Polazni osnov: • Set novih pravosudnih zakona čija je primena započela 1.1.2009.godine, • Nacrti zakona o izmenama i dopunama Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima i Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima, koji su pripremljeni; • Uporednopravna rešenja (Nemačka, Švajcarska...).

  21. Nacrt - predložena rešenja: • Vanparnični postupak • Sudija pojedinac- specijalizacija prema Porodičnom zakonu • Koncentracija nadležnosti (Viši sudovi u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu) • Naročita hitnost

  22. Merodavno pravo Srbije: Porodični zakon • Povredom prava na staranje u smislu čl. 3. st. 1 pod a) i čl. 5 st. 1. pod a) Konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece, prema čl. 75, 77 i 78 Porodičnog zakona Srbije smatra se: • 1. odvođenje ili zadržavanje deteta od strane jednog od roditelja koji zajednički vrše roditeljsko pravo, a bez saglasnosti drugog roditelja; • 2. odvođenje ili zadržavanje deteta od strane jednog od roditelja ako jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo, a bez saglasnosti drugog roditelja. • Ne smatra se povredom prava na staranje nedostatak saglasnosti roditelja: ako je roditelj potpuno lišen roditeljskog prava, ako je roditelj lišen prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta ili je roditelj lišen poslovne sposobnosti.

  23. Međunarodna praksa • Upitnik • Ujedinjeno kraljevstvo: Nemogućnost uspešne saradnje sa Srbijom i Crnom Gorom (a vrlo ograničena saradnja sa Makedonijom, Brazilom, Meksikom) • Nemačka: Veliki problem u saradnji sa Srbijom do mere da nije bilo odgovora uopšte ili odgovor nije stigao na vreme, u vezi sa molbama, žalbama i istrazi o statusu deteta

  24. Slučajevi • Mal. rođena 1999. u Londonu iz vanbračne zajednice Zorana Matejića i Rose Diane Skinner posle prekida vanbračne zajednice poverena majci. Rešenje Centra za socijalni rad Beograd. • Majka sa ćerkom otputovala u Vel. Britaniju gde je ostala, upisala dete u školu • Otac zahtev po Konvenciji o otmici • Sud u Londonu primenjuje naše pravo • Zamoljena od strane advokata da kao ekspert dam mišljenje • Mišljenje: povređena Konv. o otmici jer otac po tadašnjem ZBPO, (tako i po PZ) ima pravo da sporazumno odlučuje o bitnim pitanjima, a jedno je preseljenje u inostranstvo (zajednički ekspert advokata majke i oca) • Sud u Londonu odluka da je izvršena otmica

  25. Slučajevi- Evropski sud za ljudska prava u Strazburu (ECHR) • Karadžić v. Croatia • Podnositeljica i sin živjeli u N., otac otišao u RH (posećivali ga) • Proleće 2000. otac zadržao dete u RH. Podnositeljica vraća dete. U proleće 2001. g. otac otima dete u N. i odvodi ga u RH • proleće 2001. nadležni sud u N. donosi odluku kojom je potvrdio da je otac odveo dete protivno odredbama člana 3. Haške konvencije, podnesen zahtev za povratak • Leto 2001. CZS stupa u kontakt s ocem, odbijena mirna predaja djeteta • jesen 2001. CZS pokreće postupak radi povrata deteta pred Opć. s. (tri ročišta)

  26. Karadžić v. Croatia • maj 2002. donesena prvostupena odluka kojom se nalaže povratak deteta- žalba, odluka ukinuta • maj 2003. nova prvostupena odluka kojom se nalaže povratak deteta – žalba, odluka potvrđena u avgustu 2003. • septembar 2003. rešenje o izvršenju • Oktobar 2003. neuspeli pokušaji sprovođenja izvršenja. • Oktobar 2003. –april 2004. pokušaji lociranja oca i deteta • septembar 2004. ponovni pokušaj sprovođenja izvršenja; otac beži s detetom (kriv. prijava protiv oca) • Oktobar 2004. podnesen zahtev ECHR • Februar 2005. nagodba podnositeljice i oca

  27. Ocena ECHR • Sud primećuje da je hrvatskim vlastima trebalo pet meseci da pokrenu postupak za povratak. Nakon toga sud nije pet meseci doneo odluku o žalbi protiv prvostupene odluke, a da nije u tom periodu preduzimao bilokakve procesne aktivnosti. U ponovljenom postupku sud je održao jedino ročište u sedam meseci. Vlada nije pružila uverljiva objašnjenja za ni jedno od ovih perioda neaktivnosti. • U odnosu na izvršni postupak, Sud utvrđuje da je tokom perioda od godinu i po dana policija pokušala u tri navrata da sprovede sudsku odluku, premda član 11. Haške konvencije u takvim slučajevima izričito nameće obvezu nadležnim telima na hitno postupanje. Uzevši u obzir ponašanje oca, prema mišljenju Suda, policija nije pokazala dužnu revnost kako bi ga locirala, već je umesto toga pokazala popustljivost kada mu je dopustila da u dva navrata pobegne.

  28. Ocena ECHR • Sud podseća da, premda mere prinude nisu poželjne u ovom osetljivom području, upotreba sankcija ne sme biti isključena u slučaju protivzakonitog postupanja roditelja s kojim dete živi. Međutim, jedina sankcija koju su vlasti koristile protiv oca u ovom predmetu bilo je određivanje novčanih kazni te potom kazne zatvora, od čega izgleda ni jedna kazna nije sprovedena. • Sud ponavlja da u ovakvim predmetima prikladnost mera preduzetih od strane vlasti treba biti ocenjivana odnosu na brzinu njihovog sprovođenja; one zahtevaju hitno postupanje jer protek vremena i promena okolnosti mogu imati nepopravljive posledice na odnose između dece i roditelja koji ne žive s njima. • U tom svetlu, Sud dolazi do zaključka da su hrvatske vlasti propustile da preduzmu prikladne i svrsishodne mere radi vraćanja podnositeljici njenog sina, kako to nalažu pozitivne obaveze koje proizlaze iz član 8. Konvencije. • Kumulativna povreda čl. 8. i čl. 6.1., 18.000 EUR pravična naknada i troškovi

  29. Problemi u sprovođenju Haške konvencije – prema praksi ECHR • Sporo sprovođenje sudskog postupka za povratak deteta • Nedelotvornost državnih organa prilikom pronalaženja dece u mjestu različitom od mesta stalnog boravka • Nedelotvornost državnih organa u obezbeđenju kontakta roditelja od kojeg je dete odvedeno i deteta • Neodgovarajući angažman državnih organa u sprečavanju štetnog utjecaja roditelja koji je odveo dete na povratak deteta • Neizricanje sankcija roditelju koji je odveo dete

  30. Problemi u sprovođenju Haške konvencije – prema praksi ECHR • Način povratka deteta nije određen u sudskoj odluci • Neopravdana odugovlačenja u postupanju centralnih organa • Suspenzivno dejstvo pravnih lekova • Nedostatak odgovarajućih prinudnih mera, odnosno neodlučnost pri sprovođenju prinudnih mera prilikom izvršenja • Posebno vođenje postupka izvršenja, potreba posebne sudske odluke za svaki pokušaj izvršenja • Postupanje stranaka (deteta, roditelja koji traži povratak, roditelja koji je odveo dete)

  31. Carlson v. Švajcarske •  Tužilac je tvrdio da u postupku koji je pokrenuo pred švajcarskim pravosuđem u nameri da vrati svoje dete nisu poštovani članovi 6., 8., kao i član 14. Konvencije

  32. Činjenično stanje • Tužilac, G. Scott Norman Carlson, je američki državljanin rođen 1962 i sa prebivalištem u Vašingtonu. Po obrazovanju je pravnik. •   Dana 4. avgusta 2001, tužilac se oženio sa švajcarskom državljankom D., rođenom 1969.godine. Oni su odlučili da žive u Sjedinjenim Američkim Državam (u Distriktu Kolumbija). •   Dana 3. jula 2004 tamo se rodio njihov sin, C., koji ima i američko i švajcarsko državljanstvo. Roditeljsku vlast na njemu su vršila oba roditelja. •   Između februara i jula 2005, D. je dolazila u više navrata u Švajcarsku, ponekad u zajedno sa C. Ona je odabrala za sebe i C., prebivalište u opštini Stansstad (kanton Nidwalden), počev od 1. avgusta 2005. •  Dana 16. septembra 2005, D. i C. se preseljavaju u opštinu Obersiggenthal (kanton Argovie). •  Dana 28. septembra 2005, D. je pokrenla postupak za razvod braka pred sudom u srezu Baden (kanton Argovie). Istovremeno ona je podnela zahtev za privremene mere u toku trajanja brakorazvodnog postupka, posebno sa namerom da dobije pravo čuvanja deteta.

  33. Činjenično stanje • Dana 29. septembra 2005, tužilac je sa svoje strane podneo zahtev za razvod pred jednim američkim sudom. •   Odlukom od 30. septembra 2005, predsednik nadležnog veća suda u srezu Baden privremeno je dodelio ženi D. čuvanje deteta C. •  Dana 31. oktobra 2005, tužilac se obratio sudu sreza Baden. Pozivajući se na  Hašku k., on je zahtevao momentalni povratak svog sina u S.A.D. U prilog svog zahteva, on je precizirao da je njegova supruga otputovala u Švajcarsku u julu 2005. u pratnji deteta da provedu tamo godišnji odmor, kao i iz zdravstvenih razloga. Tužitelj je trebalo takođe da tamo provede dve nedelje svoga godišnjeg odmora, u septembru 2005, i dogovorio se sa svojom suprugom da se sam vrati u S.A.D., dana 28 septembra 2005. Neposredno pre njegovog polaska, D. mu je međutim predala sporazum o razvodu, koji je on smatrao neprihvatljivim i nije ga potpisao. Zatim se on vratio u S.A.D. bez deteta.

  34. Činjenično stanje • Odlukom od 14. novembra 2005. godine, predsednik nadležnog veća suda u srezu Baden naredio je ženi D da odmah deponuje pasoš deteta i izrekao protiv nje zabranu napuštanja švajcarske teritorije. •   Dana 3 decembra 2005. godine, D. dostavlja svoje prigovore na zahtev koji za povratak deteta u S.A.D., dokazujući da su stranke odlučile početkom 2005. godine, da se presele u Švajcarsku. Stoga odredbe Haške konvencije nisu primenljive na slučaj ove vrste. • Odlukom od 17 februara 2006. godine, Predsednik suda u srezu Baden odbacio je zahtev tužioca kojim se traži povratak deteta u S.A.D. On je, naime, smatrao da se oni nalaze a priori pred seobom ili prećutnim ne-povratkom u smislu člana 3., stav prvi, slovo a) Haške Konvencije, budući da su roditeljsko pravo nad detetom C zajednički vršila oba roditelja na osnovu zakona primenljivih u srezu Kolumbija gde je dete imalo svoje uobičajeno prebivalište pre seobe.

  35. Činjenično stanje •  Nadležni sudija je ipak odbio da udovolji zahtevu čiji je cilj bio povratak deteta u S.A.D., smatrajući da je tužitelj dao svoju saglasnost za preseljenje i za ne-povratak deteta, ta pretpostavka otklonila bi nezakoniti karakter ponašanja D u pogledu člana 13, prvi stav, tačka a) Haške Konvencije. On je ustanovio da tužitelj nije u stanju da podnese dokaze u prilog svoje tvrdnje, prema kojoj je on zaista odobrio privremeni boravak majke u Švajcarskoj, ali samo pod uslovom da ona vrati nazad dete u S.A.D. kada se završi njen boravak i lečenje u Švajcarskoj. • Tužitelj nije mogao da veruje da je boravak njegove supruge i deteta bio predviđen samo na kratak vremenski period, s obzirom da se majka uzastopce prijavljivala u dve opštine u Švajcarskoj i da je preduzela mere da se u njima integriše profesionalno. Tužioca je redovno obaveštavala o razvoju svih događaja supruga koju je on uostalom posetio u više navrata.

  36. Činjenično stanje • Vodeći računa o ovim elementima, nadležni sudija suda sreza Baden je zaključio sa jedne strane da preselenje deteta u Švajcarsku nije bilo nezakonito u smislu člana 13, prvi stav, t. a) Haške k. pošto je tužitelj dao svoju izričitu saglasnost , a sa druge strane da ne postoji dovoljno indicija da se podrži postojanje zabranjenog ne-vraćanja deteta. • Tužilac je podneo pred apelacionim sudom kantona Argovie tužbu za neopravdano zakašnjenje. On je sa jedne strane zahtevao da se smesta donese odluka u vezi sa njegovim zahtevom od 31 oktobra 2005. godine čiji je cilj bio povratak deteta u S.A.D., a sa druge strane pokretanje disciplinskog postupka kao i preduzimanje odgovarajućih mera protiv predsednika suda. 

  37. Činjenično stanje • Odlukom od 27 f 2006. nadzorna komisija apelacionog suda je ustanovila da je sporna odluka, koja se odnosi na povratak deteta u S.A.D. bila u međuvremenu doneta, i to 17. f 2006. Ona je uočila da je sreski sud prekoračio rok od šest nedelja predviđen čl. 11 Haške k. da presudi o zahtevu čiji je cilj bio povratak deteta. Ona je takođe ustanovila da je došlo i do neopravdanog zakašnjenja u postupku koji je pokrenuo tužilac. Što se tiče disc. mera protiv predsednika suda sreza Baden, komisija je ocenila da one nisu bile prikladne, uvidom u okolnosti koje su izazvale zakašnjenje. Ona je podsetila da je predsednik sreskog suda bio dužan da primeni program koji je sama komisija definisala: koji se sastoji u tome da se reše stari slučajevi, kao i da se redovno održavaju ročišta koja nisu mogla da se odlože. Tome su se pridružili i drugi elementi, kao što je odsustvo zapisničara i period opterećen završetkom godine. Komisija je takođe ustanovila da nije bilo indicija prema kojima bi se zakašnjenje moglo pripisati drugim motivima, političke prirode, kako je to isticao tužitelj.

  38. Činjenično stanje • 7 marta 2006. godine, tužitelj je podneo drugu žalbu apelacionom sudu kantona Argovie protiv odluke sreskog suda od 17 f. 2006., ističući upravo da je će taj sud prevalio teret dokazivanja uz očigledno nepoštovanje člana 13. Haške k. • Odlukom od 10aprila 2006., apelacioni sud je odbacio ovu tužbu. On je priznao da je predsednik sreskog suda Baden neopravdano prebacio teret dokazivanja na tužitelja. Međutim on je ipak zaključio da je u svetlu ukupnih okolnosti spora, suprotna stranka uspela da dokaže na ubedljiviji način, da se tužilac složio sa tim da se dete na neodređeno vreme neće vraćati.

  39. Činjenično stanje • 11 maja 2006. tužilac se obratio Federalnom sudu tužbom po javnom pravu, zahtevajući momentalni povratak svog deteta u S.A.D. On je istakao mnogobrojne povrede prava na to da bude saslušan, uz posebno obrazloženje da sreski sud nije pravovaljano uzeo u obzir ili je loše procenio njegove dokaze, da se on nije složio sa nepovratkom svog deteta

  40. Činjenično stanje • Presudom od 13 jula 2006. Federalni sud je odbacio tužbu tužioca po javnom pravu.  Federalni sud je smatrao da je ustanovljeno da su stranke rešile, u leto 2005. godine, da će se majka i dete nastaniti na duži vremenski period u Švajcarskoj. Bilo je dokazano , prema visokom pravosuđu, da je tužilac dao saglasnost da majka tu traži posao i da kupi sebi kola. Uostalom, nije se moglo dokazati da je apelacioni sud došao do tih zaključaka samo na osnovu prebacivanju tereta dokazivanja na tužioca. Stoga je Federalni sud zaključio da je apelacioni sud ispravno primenio član 13, stav prvi, t.a) Haške k. Prema tome, on je odbacio zahtev za povratak deteta u S.A.D. • 30.  Dana 12. i 18. decembra 2006., tužilac se obratio Federalnom sudu tražeći reviziju presude od 13 jula 2006. On se pozvao na diskriminaciju kojoj je navodno bio izložen kao otac deteta.

  41. Činjenično stanje • Presudom od 6. februara 2007, Federalni sud je utvrdio da je presuda pravosnažna i da je neprihvatljiv zahtev za reviziju jer tvrdnja zasnovana na diskriminatorskm postupanju ne predstavlja pravovaljan osnov za reviziju po primenljivom pravu. . • 13. septembra 2007. , nadzorna komisija apelacionog suda antona Argovie je ustanovila u proceduri revizije da nije došlo ni do kakvog neopravdanog zakašnjenja. • 18. septembra 2007, sud sreza Baden je proglasio da je neprihvatljiv zahtev za reviziju presude apelacionog suda kantona Argovie od 10 aprila 2006.  Iz pisma Ambasade S.A.D. u Bernu, od 20. novembra 2007. proizilazi da su njeni predstavnici uzalud pokušavali da stupe u vezu sa majkom deteta.

  42. Odluka • Sud • 1.   Izjavljuje da je tužba prihvatljiva u pogledu osnova tužbe iz člana 8. Konvencije , a da je neprihvatljiva za sve ostalo (pravo na staranje jeste povređeno) • 2.  Izriče da je došlo do povredečlana 8. Konvencije ; • 3.  Izriče • a)   da tužena država mora da plati tužiocu, u naredna tri meseca, računajući od dana pravosnažnosti presude, shodno članu  44. § 2. Konvencije, sledeće iznose, •   10 000 EUR (deset hiljada eura), plus svaki iznos koji može da se potražuje na ime poreza, za moralnu štetu ; • ii.  12 000 EUR (dvanaest hiljada eura), plus savaki iznos koji može da se potražuje na ime poreza od strane tužioca, za troškove i izdatke ; • 4.  Odbacuje zahtev za pravednu satisfakciju za sve preko ovoga.

More Related