1 / 28

Predavanje peto, prvi dio.

Predavanje peto, prvi dio. Problemi postkolonijalne teorije s obzirom na pitanja klase, nacije i identiteta (Okvir za politički osviještenu interpratciju tekstova). 1. Proučavanje književnosti prije teorije. (Analitičko-znanstveni pristup i interpretacijsko-hermenautički pristup) Primjeri:

brigit
Download Presentation

Predavanje peto, prvi dio.

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Predavanje peto, prvi dio. Problemi postkolonijalne teorije s obzirom na pitanja klase, nacije i identiteta (Okvir za politički osviještenu interpratciju tekstova)

  2. 1. Proučavanje književnosti prije teorije • (Analitičko-znanstveni pristup i interpretacijsko-hermenautički pristup) Primjeri: • Šenoa je vjerno opisao hrvatsko društvo druge polovice 19. stoljeća, • Važna je Gajeva uloga u buđenju nacionalne svijesti, • Milton je hrabar duh.

  3. 2. Danas je pitanje teorije dvojbeno • Je li projekt teorije bio pogreška, je li teorija postala važnija od književnosti? • Teorija se pokazala kao sistematska refleksija vodećih pretpostavki, • Ako danas živimo od posljedica nečeg što bismo mogli nazvati ‘velikom teorijom’ koliko je to doba nadišlo bogatstvo misli Althussera, Barthesa ili Derride. • Novi naraštaj: nije osmislio novu paradigmu, korpus novih ideja.

  4. 3. Kakvu vrstu svježih misli traži novo doba? • Umjesto ozbiljnih – zabavne teme. • Studenti i mladi znanstvenici rade na senzacionalističkim temama. • Tradicionalno teoretiziranje, strukturalističko, poststrukturalističko ili marksističko – nisu zanimljive. • Studij mora biti zanimljiv i vezan uz svakodnevicu: npr.: političke implikacije nošenja rinčica kod muškaraca ili: fenomenologija izležavanja do ručka.

  5. 4. Postignuća ‘novog naraštaja’ • Ustanovljavanje roda i seksualnosti kao legitimnih predmeta proučavanja trajne važnosti, • Teorija kulture (kulturalni studiji) utvrdila je da ima smisla proučavati popularnu kulturu, • Proučavanje VIDLJIVIH STVARI. Tradicija je proučavala nevidljive stvari i fenomene.

  6. 5. Izučavanje seksualnosti i popularne kulture • Potpomogli da se uruši dogma kako je OZBILJNOST jedno a UŽITAK drugo. • Pronalaženje ugodnijeg načina života za više ljudi kao ozbiljan (znanstveno-istraživački) posao. • Riječ je o moralnom diskursu – kojeg se često u kontekstu proučavanja književnosti i kulture, kao i u diskursu pisaca, naziva POLITIČKIM DISKURSOM.

  7. 6. Kapitalizam i užitak • Tradicionalni kapitalizam imao je problema s fenomenom ugode. • Zabranjivao nam je užitak (kad ne bi bilo ozbiljnosti i obaveze po cijeli dan bismo ležali u krevetu – S. Freud). • Lukavi potrošački kapitalizam kraja stoljeća: nagovora nas da zadovoljimo požudu i omogućimo sustavu opstanak (potrošnja kao mjerilo). • U ugodi nema ničeg subverzivnog u odnosu na globalistički (postmoderni) kapitalizam.

  8. 7. Realnost svjetskog poretka • Sljepoća na stvarnost: polovica svjetske populacije živi na rubu egzistencije. • Mnogi studenti i profesori uviđaju zapadnjački narcizam (ali ne njih previše). • Ne bave se poviješću ženskog čitanja Šenoe, strukturom dvostiha dubrovačke lirike, francuskim poljupcem u ranom holivodu ili simbolikom tetovaže dok: • Polovica svjetske populacije nema odgovarajuću zdravstvenu i higijensku zaštitu, • Preživljava s manje od dva dolara dnevno. • POSTKOLONIJALNI STUDIJI: bave se tim pitanjima i postavljaju okvir proučavanju književnosti.

  9. 8. Najveći dosezi teorije kulture • Uvođenje diskursa roda i spola, • Uvažavanje i studij popularne kulture kao ravnopravnog elementa studija kulture, • Postkolonijalni studiji kao implementacija moralnog diskursa (političkog). ZAPAD: • Otupljivao smisao za povijest, • Vlastodršcima odgovara da postanemo zamisliti alternativu postojećem stanju. • Odsutnost pamćenja o kolektivnoj i svrhovitoj političkoj akciji.

  10. 9. Posljedice ‘revolucionarnih nacionalizama’ • Današnji oblik svijeta i njegova politička karta novijeg su datuma. • Nastali kao • Posljedica odnosa u Drugom svjetskom ratu, • Iz plimnih valova revolucionarnog nacionalizma. • Oslobađanje naroda iz smrtonosnih zagrljaja staljinizma (istok Europe) i kapitalističkog imperijalizma (tzv. Treći svijet, odnosno polovica svjetske populacije).

  11. 10. Pad ideje najveće revolucije • Da bi se shvatio anti-kolonijalizam i ‘postkolonijalno stanje’ važan je primjer Rusije. • Siromaštvo i zaostalost, nepostojanje građanskih institucija uzrokovali subverziju socijalizma – staljinizam i poslijeratni socijalizam. • Slično i kod naroda koji su se pokušavali osloboditi kolonijalne vlasti • Postkolonijalna teorija pojavila se u jeku neuspjeha zemalja trećeg svijeta da skroje svoju vlastitu sudbinu.

  12. 11. Elite trećeg svijeta • Dobile su vlast na leđima narodnog nezadovoljstva kroz KOLEKTIVNU AKCIJU. • Kolonijalni gospodari zbačeni u ime političkog suvereniteta i gospodarske neovisnosti. • Pokreti su bili nacionalistički, a neki od režima preuzeli su staljinističke metode (skromne građanske, demokratske i liberalne tradicije). • Stagnacija, korupcija. • Raskid s iluzijama nacionalno-revolucionarne neovisnosti. • Pokret ‘trećeg svijeta’ prepustio se postkolonijalizmu.

  13. 12. Postkolonijalizam: nacionalnost i etnicitet • Djelomični poraz nacionalnih revolucija. • Postkolonijalna teorija izbjegava ideju nacionalnosti. • Postkolonijalizam se koncentrira na kozmopolitsku dimenziju, uvučenost zemalja trećeg svijeta u orbitu globalnog kapitala. • Jeftina radna snaga, motorni pokretač svjetskog gospodarstva. • Odbacivanjem ideje nacije odbacuje se i ideja klase. • Umjesto o naciji govori se o etnicitetu, multikulturalnosti, hibridnom identitetu, prostoru između i dijasporama kao posljedici kolonijalne prošlosti.

  14. 13. Previd klase, zanemarivanje nacije • I nacionalistički pokreti su previđali klasnu raslojenost pojedinih društava (nacija, kolektivnih identiteta). • Na okupljanjima je među sukobljenim klasnim interesima postizano lažno jedinstvo. • Elite su neovisnošću profitirale najviše (kapital je sada u rukama domaćih izrabljivača). • Nacija: bila je glavni element borbe protiv kolonizatora. • U postkolonijalni spisima – nestaje sama ideja klase (klasni sukob je pretvoren u nacionalni, a nacionalni je zanemaren u globalnom kapitalizmu).

  15. 14. Od klase i nacije prema etnicitetu • Zanemarivanjem pitanja klase i nacije u globalnom okruženju i odnosu Orijenta i Okcidenta , središte istraživanja okreće se prema etnicitetu a onda i problemu identiteta uopće. • Pitanje postkolonijalnih studija postaju pitanja ‘politike identiteta’ (moralni diskurz), hibriditeta, ghetoizacije, izučavanja dijaspora i podvojenosti identiteta, odnosno pozicioniranja između jezika i kultura.

  16. 15. Od politike prema kulturi • ETNICITET: nije političko nego kulturno pitanje, • HIBRIDITET: Kulturna politika i politika identiteta postaju prostor depolitizacije. • Postkolonijalni studiji prate druge postmodene paradigme: • Post-revolucionarnost i • Zaborav kolektivne akcije • Margine

  17. 16. Post-revolucionarnost i zaborav • Zapadnjačka opsesija kulturom, identitetom, hibriditetom i zaboravom povijesti. • Zaborav je posebno vezan uz kolektivnu akciju. • Umjesto revolucija (komunističkih, antikolonijalnih, studentskih, antikomunističkih) kolektivna akcija postmodernistima znači pokretanje rata protiv slabijih. • Kolektivna akcija diskreditirana (dovela je do brutalnih režima – Tito, Milošević, I. Gandhi).

  18. 17. Konsenzus i solidarnost • Pitanje konsenzusa: velika važnost u tradicionalnoj interpretaciji tekstova. • Pitanje solidarnosti: važna za interpretacijsku zajednicu kao moralni diskurz. • Postmoderna: Tvrdi da je to konformistički stav (dogovor ili solidarnost u obliku sponzoriranja djeteta u Čadu). • Konsenzus – tiranski • Solidarnost – jednakost bez duše

  19. 18. Postmodernisti i margina • Liberali: ideji solidarnosti i konsenzusa odupiru se individualizmom. • Postmodernisti – odupiru se pomoću manjina, marginalnih skupina. • Tvrde da u matici društvenog života ima malo vrijednosti (koncentriraju se na marginalno, ludo, devijantno, perverzno, kriminalno). • MARGINE: Kulturalni studiji ostvarili su važan posao u otkrivanju onog što je velika kultura gurnula na marginu. • POSTKOLONIJALNI STUDIJI: proučavanje marginalnog, hibridnog identiteta i ‘identiteta između’ (Rushdie).

  20. 19. Norme i konvencije • Kulturalni studiji su izrasli unutar postmodernog stanja stvari (inauguracija feminizma, studija popularne kulture, postkolonijalnih studija). • Napad na normativno, kritika društva u kojem je većina ‘velikih’ kulturnih (i političkih) tema pitanje normi i konvencija. • Norme: prisile hegemonija. Norme jezika, komunikacije, književnih formi. • Konvencije: protokoli kulture i političke svakodnevnice.

  21. 20. Jezik nivelira stvari • Jezik: homogenizacija svih različitih mjesta. • Poststrukturalisti ljušte jednakosti i ekvivalencije. • Istovremeno zastupaju tezu da svijet čine razlike ali: • Priznaju da nam IDENTITET i njegova tvorba trebaju da bismo se sporazumjeli. • U svijetu koji čine samo razlike ne bismo mogli reći ništa smisleno • Ne bi bilo jezika, poezije, romana, prometnih znakova.

  22. 21. Norme, restrikcije i zaborav • Teza da su norme uvijek restriktivne romantična je iluzija, kaže Eagleton (nedopuštanje ubojstava, premlaćivanja maloljetnika, silovanja, zaustavljanja vozila hitne pomoći). • Oni koji vjeruju da su norme UVIJEK restriktivne sumnjaju u svaki autoritet. • Misle da je manjina uvijek dinamičnija i zanimljivija od većine. • Zaborav: vezan uz kolektivnu akciju (većina je svrgnula Jugoslaviju, ili Britance u Indiji) • Zaborav povijesnih primjera solidarnosti (II. svjetski rat)

  23. 22. Dezintegracija tradicionalnog sustava vrijednosti • Zaborav povijesti: zaboravljena je i stabilnost sustava građanskog društva. • Staromodno buržujsko društvo dezintegriralo se u čitav niz supkultura. • Supkulture kao klasno protežne i nestabilne (vlasnici Instagrama zaradili milijardu dolara prodajom Facebooku) • Građansku klasu i njihov stabilni kulturni poredak zamjenjuju instat starlete i novobogataši.

  24. 23. Dezintegracija nacije i klase • Kapitalizam na globalnoj razini doprinosi dezintegraciji nacije i ideje nacionalnog identiteta kao stabilne kategorije. • Jedini stabilni identitet ostaje novac a kako on nema identiteta identitet je fluidan. • Nepostojan postaje i opis identiteta kao elementa stabilnosti unutar zajednice. • Niz nacionalnih kultura kao imaginarnih zajednica zamijenio je niz interesnih skupina – supkultura.

  25. 24. Kultura, politika (moralni diskurz) i supkulture • Nove vladajuće elite sve se više sastoje od instant bogataša koji šmrču kokain i bivših drugorazrednih glumaca nego od ljudi kao što su bili Miroslav Krleža i Marcel Proust. • Postmodernizam: ne vjeruje u individualizam jer ne vjeruje u pojedince. • Ali: svoju vjeru u pluralizam ne povezuje s radničkom klasom. • PLURALIZAM: kao što raznovrsniji i inkluzivniji društveni poredak.

  26. KAPITALIZAM: poziva se na podjele koje postoje od prije. • Ali: kapitalizam je u načelu nepogrešivo inkluzivan, njega nije briga koga eksploatira. • Većinom je sklon pomiješati što raznovrsnije kulture kako bi svima mogao uvaliti svoje proizvode. • SISTEM ODRŽAVAJU slabo plaćeni, oni ga čine živim i zdravim. • KLASNO DRUŠTVO: kao i uvijek do sada. • Sve dok o marginama mislimo kao o manjinama i ‘razlici’ ‘zanimljivoj za proučavanje ne shvaćamo bit društvenog poretka.

  27. SalmanRushdie: Djeca ponoći (1980) • ‘Alternativna povijest’ Indije dvadesetog stoljeća, • ‘Alternativna pri/povijest o Indiji viđena iz Zapadnog Londona. • Igra ‘polomljenih zrcala’ – književnik kao arheolog, od komadića sjećanja slaže svoju priču. • Literatura: treba ići prema granicama mogućem kako bi se proširilo i spoznalo dokle je moguće misliti. • Borba čovjeka protiv moći.

  28. Rushdie: ImaginedCommunities (1982) • Pisci i političari bore se za vlasništvo nad istinom, za istinom sjećanja. • Slomljeno staklo kroz koje se viri u prošlost i elemente zaboravljenog sjećanja nije samo nostalgija. To je korisno sredstvo kojim se možemo služiti i u sadašnjosti. • Trivijalne stvari služe kao simboli. • Nepouzdano sjećanje glavnog lika: on ne priča iz nepouzdane perspektive, nego nepouzdano interpretira povijest.

More Related