1 / 19

POREMEĆAJ SMANJENE PAŽNJE ( ADD )

POREMEĆAJ SMANJENE PAŽNJE ( ADD ). Što je ADD ( Attention Deficit Disorder) ?. U posljednjih nekoliko godina u ovom području došlo je do novog uzbudljivog i obećavajućeg razvoja.

arvin
Download Presentation

POREMEĆAJ SMANJENE PAŽNJE ( ADD )

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. POREMEĆAJ SMANJENE PAŽNJE ( ADD )

  2. Što je ADD ( Attention Deficit Disorder) ? • U posljednjih nekoliko godina u ovom području došlo je do novog uzbudljivog i obećavajućeg razvoja. • Djeca s pomanjkanjem pažnje nisu “čista” vrsta odnosno često imaju još neko psihološko stanje, poput anksioznosti, poremećaja raspoloženja, teškoća u učenju.. • Istraživanja mozga sugeriraju moguće razlike u strukturi moždanih područja u ljudi s ADD-om. Genetička istraživanja zaokupljena su proučavanjem kromosoma i gena u nadi da će otkriti prepoznatljive veze s tim problemom • ADD uvijek ima obiteljsku i osobnu stranu jednako kao i kliničku i znanstvenu. Da biste shvatili i učinkovito se s njime nosili, morate razumijeti oboje.

  3. Utjecaj • Poremećaj pomanjkanja pažnje dramatično djeluje na obiteljski život. U takvim obiteljima je prisutno puno više napetosti i rasprava, zajednički ručak nije zabava, a večere u restoranima su gotovo nemoguće • Roditelji se obeshrabruju i ponekad padaju u depresiju;ostala se djeca osjećaju posramljeno, zanemareno i ljutito, jer poremećaj ADD utječe na sve članove obitelji, a ponajviše na majku.

  4. Simptomi • Nova je definicija utvrdila da je jezgra ovog problema teškoća u usredotočivanju i održavanju pažnje • Utvrđene su dvije vrste ADD-a: • s hiperaktivnošću i bez hiperaktivnosti. • Oba su tipova uključivala ADD ili teškoću pažnje, ali su djeca koja su imala ADD s hiperaktivnošću bila prekomjerno aktivna, impulzivna i nametljiva, odnosno djeca koja često izazivaju pomutnju(najčešće dječaci). Djeca s ADD-om bez hiperaktivnosti također su imala teškoće s usredotočivanjem i održavanjem pažnje, ali su to bile duše blage naravi koje nisu ispoljavale problematično ponašanje (najčešće djevojčice).

  5. Ključni simptom: • Nepažljivost ili rastresenost • Temperament: • impulzivnost, • teškoća odgađanja zadovoljenja, • hiperaktivnost, • prekomjerno emocijalno uzbuđenje • Rezultati: • neobuzdanost, • socijalni problemi, • dezorganiziranost

  6. Kako obilježja ADD-a utječu na dijete u školi • Postoji • kombinirani tip (ADD s hiperaktivnošću) • nepažljivi tip (ADD bez hiperaktivnosti)

  7. Kombinirani tip; • Zbog teškoće s pravilima i samokontrolom dijete s kombiniranim tipom ADD-a često je negativna sila u razredu. • Većina djece s ADD-om želi biti dobra jednako kao i ostala djeca, ali budući da imaju stvarnih problema s koncentracijom i motivacijom, ova djeca ne mogu održati svoje napore. • U općoj populaciji 10-15% sve djece ima specifične teškoće u učenju • Krajnji rezultat svih ovih problema je taj da djeca sa ADD-om obično pokazuju prilično nisku razinu školske uspješnosti.

  8. Nepažljivi tip; • Ova djeca su često, ali ne uvijek djevojčice. Ona je naizgled tiha, ali je zapravo zamišljena i otuđena. Ne dovršava svoju zadaću na vrijeme ili je uopće ne dovršava. • Djecu s nepažljivim tipom ADD-a često doživljavaju kao sporije učenike unatoč činjenici da većina njih ima prosječnu ili nadprosječnu inteligenciju. • Zbog njihove tihe i nježne pripode u početnim razredima osnovne škole često se ne prepoznaje potreba za dijagnosticiranjem i terapijom ADD-a u takve djece.

  9. Uzroci • Već je neko vrijemo poznato da ADD ima snažnu nasljednu komponentu. Mnoga su istraživanja pokazala da su djeca koja u obitelji imaju rođake s ADD-om, pod većim rizokom da i sama imaju ADD. • Istraživanja metabolizma glukoze (PET skeniranja) pokazala su da u osoba s ADD-om prefrontalna područja u mozgu su zapravo nedovoljno aktivna. • Nedavna istraživanja mozga sugerirala su da su u osoba s ADD-om ove regije mozga manje od normalne veličine. • Poznato je da je prefrontalni korteks povezan s kočenjem ponašanja (sposobnosti da se stane, pogleda i sasluša)

  10. Suradnja sa školom • Roditelji djece s ADD-om moraju češće i intenzivnije od ostalih roditelja surađivanti sa školskim osobljem. • Posljednjih se godina dogodilo mnogo pozitivnih stvari koje su povećale vjerojatnost da dijete s ADD-om uspješno pohađa školu i da roditelji takvog djeteta imaju ulogu aktivnih suradnika s osobljem škole, osobito kada je riječ o donošenju odluka vezanih uz školski program.

  11. Napisano je nekoliko kvalitetnih priručnika za učitelje koji uključuju popise školskih intervencija za djecu s ADD-om • Sve je više učitelja svjesno postojanja ADD-a i potreba koja pate od njega, a nalaze se u njihovim učionicama • Stručni suradnici su u većoj mjeri svjesni da je učinkovita suradnja obitelji i škole nužna za djetetov školski uspjeh • Velika količina informacija o ADD-u sada je dostupna i na Internetu.

  12. Komunikacija s roditeljima • Komunikacija između obitelji i škole dobiva na važnosti što je dijete problematičnije • Učitelji se moraju podsjetiti da roditelji nisu uzrokovali ADD i teško ponašanje svojeg djeteta zbog načina na koji su ga podizali • Na sastanku učitelja i roditelja potrebno je eksperimentalno i fleksibilno razmišljanje. Trebali bi ovom problemu pristupati provizorno i pragmatično, nastojeći otkriti sve taktike koje će najbolje funkcionirati i koje su najrealnije s obzirom na učiteljevo vrijeme, energiju i iskustvo

  13. Dijete s ADD-om u razredu • Statistike govore da približno 1:25 ima ADD, odnosno gotovo jedno dijete u svakom razredu. • Koncentracija djece s ADD-om u jednom razredu može pretvoriti školsku godinu u noćnu moru. • Čak i ako je samo jedno dijete s ADD-om u razredu, učitelju će oduzeti neprimjerenu količinu vremen i napora, osobito ako pati od kombiniranog tipa ADD-a. • Uplitanje u “rat” s djetetom koje pati od ADD-a čak i kada je iskušenje preveliko neće nikome donijeti nimalo dobra. • Nošenje s djetetom koje pati od ADD-a je emocionalno težak zadatak. Prvi korak je razumijeti i jasno razmišljati o ADD-u.

  14. Načela opće intervencije • Važno je imati na umu da neznanje i neprijateljski osjećaji mogu potkopati bilo koju taktiku • Učitelji koji rade s učenicima ADD-a smislili su nekoliko specifičnih ideja kako bih se nosili s tom bolešću: • Trenutačna povratna reakcija; pohvala za pozitivno ponašanje, a jednako tako i ukori ili posljedice zbog problematičnog ponašanja trebaju uslijediti što brže moguće

  15. Česte povratne reakcije; kako biste ih zadržali usmjerene na zadatak djecu s ADD-om treba na prijateljski način često podsjećati i slati im druge vrste poruka. U ADD-u postoji problem održavanja motivacije, osobito ako izostane povratna reakcija ili potkrepljenje, a zadatak je djetetu dosadan. • Poricanje prije kažnjavanja; iritantno ponašanje djece s ADD-om prirodno nadahnjuje odrasle za ukore i kazne. Pozitivne posljedice trebaju biti prve na vašoj listi i trebate ih primjenjivati češće od kazni ili ukora.

  16. Osnove terapije s lijekovima • Većinu vremena učitelj je jedini promatrač pozitivnih i negativnih učinaka lijeka jer se nalazi uz dijete dok lijek djeluje. • Da bi terapija bila uspješna, učitelj treba prenositi svoja zapažanja roditeljima i liječniku • Stoga ako učitelj zna da dijete uzima određenu dozu određenog lijeka već dva tjedna i ništa se ne događa, vrijeme je da o tome obavijesti roditelje • Na taj način neizmjerno pomažu djetetu koje pati od ADD-a ,a također pridonose da se u razredu stvori mnogo pozitivnije okružje za svačije učenje.

  17. Savjetovanje za djecu s ADD-om • Mnogi ljudi osjećaju da djeca koja pate od ADD-a jako trebaju savjetovanje ili psihoterapiju • Istraživanja su pokazala da središnji simptomi ADD-a, kao što su pomanjkanje koncentracije, impulzivnost i hiperaktivnost nisu podložni djelovanju savjetovanja ili psihoterapije. • Ipak je važno da posjećuju nekog stručnjaka jer u svijetu u kojem se svaki korak djeteta sa ADD-om kritizira , ovo dijete poput svježeg zraka treba nekoga tko će ga suosjećajno slušati i isticati njegove pozitivne kvalitete.

  18. Zaključak • Uz ADD često se javljaju dodatne teškoće; • Slab školski uspjeh – teškoće u učenju: oko 40 do 60% djece s ADHD-om ima teškoće sa učenjem u školi, • ostali imaju teškoća sa vremenskim ograničenjima, količinom čitanog ili pisanog teksta. • Iako najčešće imaju prosječno razvijene intelektualne sposobnosti (a mogu imati i iznadprosječne) ostvareni obrazovni stupanj može biti niži, a profesionalna dostignuća slabija nego kod vršnjaka i nego što bi se obzirom na intelektualne sposobnosti moglo očekivati.

  19. Literatura • Thomas W. Phelan: • Sve o poremećaju u pomanjkanju pažnje • Miroslav Pospiš: • Učenje mozgom i edukacijsko zdravlje

More Related