1 / 30

TCP/IP i protokoli viših slojeva

Tehnička škola Ruđera Boškovića – Zagreb, Getaldićeva 4. Računalne mreže – fakultativni program. TCP/IP i protokoli viših slojeva. By J.R. Ponavljanje gradiva Slojevi 1 i 2 OSI modela predstavljaju ključnu razliku između žičanih i bežičnih mreža

Download Presentation

TCP/IP i protokoli viših slojeva

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Tehnička škola Ruđera Boškovića – Zagreb, Getaldićeva 4 Računalne mreže – fakultativni program TCP/IP iprotokoli viših slojeva By J.R.

  2. Ponavljanje gradiva • Slojevi 1 i 2 OSI modela predstavljaju ključnu razliku • između žičanih i bežičnih mreža • Pristupne točke u bežičnim mrežama imaju grafičko • (web)okruženje koje se u potpunosti oslanja na HTTP, • koji je protokol Aplikacijskog sloja OSI modela • Promet podacima ko što je elektronička pošta vezan je • uz SMTP, protokol aplikacijskog sloja. • Problematika sigurne dostave podataka na odredište • vezana je uz IP adrese, koje spadaju pod TCP/IP, • protokole mrežnog i transportnog sloja.

  3. Osnovna zadaća mrežnog sloja: • Razmjena podataka između identificiranih krajnjih uređaja. • Pri obavljanju transporta s kraja na kraj, mrežni slojprimjenjuje • slijedeće postupke: • Adresiranje • Enkapsulaciju • Usmjeravanje – ruting • Dekapsulaciju

  4. Adresiranje • Krajnji uređaj ima jedinstvenu adresu kako bi mogao • primati dijelove podataka • U vezi s tim najznačajniji protokoli mrežnog sloja su: • IPv4 i IPv6, zajedno se zovu IP protokoli • Trenutno se koristi IPv4 (IPv6 se predviđa za budućnost) • - Najvažnija funkcija – isporuka paketa na odredište kroz • složenu mrežu (bez kontrole ispravnosti)

  5. Karakteristike IP protokola: • Niska razina nadzora, ne upravlja i ne prati tok podataka • Nespojni protokol (primjer: slanje pisma) • Nepouzdani protokol – ne reagira u slučaju neisporuke • ili isporuke oštećenih paketa • Medijski neovisan – o tome brine sloj podatkovne veze

  6. 1.Verzija 2.IHL 3.Vrsta usluge 3.Dužina paketa 4.Identifikacija 5.Zast. 6.Redoslijed fragmenata 7.TTL 8.Protokol 9.Provjera zaglavlja 10.Izvorišna IP adresa 11.Odredišna IP adresa 12.Opcije 13.Ispuna • b) Enkapsulacija • Iz transportnog sloja stižu segmenti kojima se dodaje zaglavlje • Struktura IP paketa 8 bita 8 bita 8 bita 8 bita

  7. 10,11 - IP izvorišna i odredišna adresa – 32-bitna adresa hosta 7-Time to Live, broj koji se smanjuje svaki puta kada paket prođe kroz ruter – sprečavanje beskonačnih petlji. 8 - Protokol - broj koji pokazuje vrstu podataka koji se prenose 3 - Vrsta usluge – važno kod određivanja prioriteta (npr.VoIP) 6 - Ruter može fragmentirati pakete, pa ovo polje služi kod sastavljanja fragmenata 9 - Provjera zaglavlja – služi za provjeru ispravnosti zaglavlja paketa. 12 - Omogućava usluge koje se rjeđe koriste 13 - Bitovi za popunu

  8. c) Usmjeravanje (ruting) • - Velike mreže je teško održavati i nadzirati pa se one dijele u • manje dijelove tzv.subnete ili podmreže. • Svaki host u mreži ne može memorirati adrese svih hostova, • tako da su IP adrese organizirane na jedinstven način u • čitavom svijetu. • Za odredišta izvan lokalne mreže koriste se mrežni uređaji • koji na osnovu te svoje funkcije imaju naziv gateway. • - Ulogu gateway-a obično preuzima ruter.

  9. Svaka IP adresa se 32-bitna i podijeljena je u 4 grupe po 8 bitova (okteta) • IP adrese su hijerarhijski organizirane (kao i poštanske) • Na primjer: 192.168.17.57, • - Prve tri grupe tj.192.168.17. predstavljaju u ovom primjeru • adresu mreže • Zadnji oktet tj.57 predstavlja adresu hosta u toj mreži • Ruter (gateway) treba samo znati pronaći mrežu • Kako bi u IP adresi prepoznao dio koji se odnosi na mrežu, • ruter koristi tzv.subnet masku

  10. Subnet maska može biti dana na dva načina: • Kao prefiks uz adresu: 192.168.17.57/24 • Prefiks označava koliko bitova adrese, brojano slijeva, • pripada adresi mreže (u ovom primjeru – 24) • U obliku 255.255.255.0 • Prva tri okteta u kojima su same jedinice, označavaju nam • dio IP adrese koji pripada mreži. • Primjer: • 192.168.17.65/26 isto je kao i primijeniti subnet masku • 255.255.255.192

  11. d) Dekapsulacija • Odstranjuje se zaglavlje IP paketa • U transportni sloj prelaze podaci koji sadrže elemente • za daljnju obradu

  12. Ponavljanje • Najvažnija funkcija IP protokola je: • Isporuka IP paketa na odredišnu IP adresu • Na koji način IP protokol reagira u slučaju pogrešnog • prijenosa podataka? • Ne reagira, to je zadaća viših slojeva. • Koja je zadaća gateway-a? • Prosljeđivanje IP paketa da odredišta koja su • izvan lokalne mreže.

  13. 192.169.3.4/24 192.168.2.30/24 Ja znam samo IP adrese uređaja u svojoj mreži 192.168.2.31/24 192.168.3.5/24 192.168.2.1/24 192.168.3.1/24 Budući da ne znam adresu odredišnog uređaja, IP paket ću poslati na adresu default gateway-a • Unutar LAN-a hostovi komuniciraju bez potrebe za • mrežnim slojem. • Mrežni sloj se aktivira kada neki host šalje podatke izvan • LAN-a. • Mora biti poznata IP adresa gateway-a (default gateway)

  14. IP adresa 192.168.1.2/24 Adresa gateway-a 192.168.1.1/24 IP adresa 192.168.1.3/24 Adresa gateway-a 192.168.1.1/24 192.168.1.1/24 IP adresa 192.168.1.4/24 Adresa gateway-a 192.168.1.1/24 Konfiguriranje defaultnog gatewaya - Adresa hostova i adresa gatewaya imaju identičan mrežni dio adrese (prefiks, subnet maska). - Adresa gatewaya ustvari je IP adresa jednog porta rutera (praksa je da to bude prva raspoloživa adresa u toj mreži)

  15. U naredbenoj liniji računala možemo vidjeti tu adresu izdavanjem naredbe: ipconfig - Svaki IP paket ruter usmjerava na odredište na osnovu ruting tablice. Ruting tablica je baza podataka koja sadrži: - adrese direktno spojenih mreža - rute prema udaljenim mrežama

  16. R1 R2 R3 LAN-4 LAN-3 LAN-2 Za R1 su LAN-1 i LAN-2 direktno spojene mreže, a LAN-3 i LAN-4 su udaljene mreže LAN-1

  17. Rute do udaljenih mreža mogu biti : • zadane ručno ili • naučene automatski primjenom nekog ruting protokola • Da bi ruta do odredišne mreže bila ostvariva, ona sadrži: • Odredišnu adresu • Adresu slijedećeg skoka i • Metriku

  18. Odredišna adresa je adresa odredišne mreže • Kada primi IP paket, ruter gleda njegovu odredišnu adresu i • uspoređuje ju sa adresama u ruting tablici. • Ako odgovara nekoj od direktno spojenih mreža, paket se • upućuje na to sučelje. • Ako nema te mreže, postoji adresa slijedećeg skoka • (next hop), a to je adresa rutera koji je slijedeći na putu • prema odredištu, pa se paket šalje na tu adresu.

  19. Ukoliko ima više mogući putova prema odredištu, • ruter odabire najbolji na temelju metrike. • Metrika je broj koji se u ruteru izračunava na temelju. • Propusnosti pojedinih pravaca • Troškova rute • Najkraćeg puta itd. • Ruta koja ima najmanju metriku je najbolja

  20. Najviše korišteni ruting protokoli su: • - RIP (Routing Information Protocol) • EIGRP (Enhanced Interior Gateway Routing Protocol) i • OSPF (Open Shortest Path First)

  21. Zadaci transportnog sloja OSI modela: • a) Segmentacija podataka koji dolaze iz viših slojeva • b) Ponovno sastavljanje segmenata u tok podataka • c) Otkrivanje kojim aplikacijama pripadaju podaci (e-mail, • web, video, audio) • d) Praćenje pojedinačnih konverzacija

  22. Segmentacija • Može biti izvršena primjenom dva protokola: • 1. UDP - User Data Protocol • 2. TCP – Transmission Control Protocol • 1. User Data Protocol – UDP • Tok podataka dijeli se na segmente, koji se zovu • datagrami, a u čijem zaglavlju se nalazi 8 bajtova podataka • Datagrami se odašilju na najbrži način • Aplikacije koje koriste datagrame obuhvaćaju video streaming • i VoIP • Nespojno orijentirani protokol – prije slanja podataka nije uspo- • stavljena veza – podaci sami nalaze odredište.

  23. 2. Transmission Control Protocol – TCP • Svaki segment ima zaglavlje sa po 20 bajtova podataka • Važan je redoslijed isporuke, kao i pouzdanost • Vrši se kontrola i upravljanje tokom podataka • - Koristi se kod: web-a, e-mailova i prijenosa fajlova • Spojno orijentirani protokol – mora postojati komunikacijski • kanal da bi se uspostavio protok podataka.

  24. b) Sastavljanje segmenata na odredištu • Svaki TCP segment u zaglavlju sadrži i svoj redni broj • U datagramu (UDP) ne postoji broj sekvence tj. može se • tolerirati da podaci stignu drugim redoslijedom nego što • su poslani. • UDP nudi veću brzinu prijenosa jer sadrži manje podataka • Segmentacija omogućava i multipleksiranje • Ključna razlika između TCP i UDP je u pouzdanosti

  25. c) Otkrivanje kojim aplikacijama pripadaju podaci • Transportni sloj daje aplikaciji oznaku, koju nazivamo • broj porta. • Broj porta nalazi se u zaglavlju PDU-a transportnog sloja • Viši slojevi ne znaju detalje o korištenju mreže • Na osnovu broj porta podaci će se upućivati određenoj • aplikaciji • Transportni sloj sortira dijelove poruka prije njihovog • korištenja od strane aplikacije

  26. Brojevi portova određeni su međunarodnim dogovorom: • Dobro poznati portovi (0 do 1023) – rezervirani za usluge • i aplikacije koje se najviše koriste (prijenos fajlova, elektro- • ničku poštu, web-aplikacije i sl.) • 2) Registrirani portovi (1024 – 49151) – rezervirani za različite • druge korisničke aplikacije (npr. VoIP) • 3) Dinamički ili privatni portovi (49152 -65535) – privremeni • portovi koji se doznačavaju aplikacijama na početku spajanja

  27. FTP HTTP SMTP DNS DNS TFTP Telnet TCP UDP IP Pregled i povezanost osnovnih protokola preko transportnog sloja

  28. FTP – File Transport Protocol, sustav za pouzdani prijenos Fajlova. HTTP – Hypertext Transport Protocol, sustav putem kojega tražimo i dobivamo pristup sadržajima na Internetu.(www.) SMTP – Simple Mail Transport Protocol, sustav za razmjenu poruka elektroničke pošte. DNS – Domain Name System, sustav koji olakšava adresiranje tako što umjesto IP adresa koristi prepoznatljive riječi (tsrb.hr) TFTP – Trivial File Transport Protocol, sustav za prijenos fajlova koji ima ograničene mogućnosti

  29. TFTP – Trivial File Transport Protocol, sustav za prijenos fajlova koji ima ograničene mogućnosti. Telnet – Sustav za udaljeno spajanje na mrežne uređaje putem terminala.

More Related